ŽIVOT U “CARSTVU” NEPOTIZMA

000001 23.01.2020. No Comments

ŽIVOT U “CARSTVU” NEPOTIZMA

Može se uspjeti i bez “veza” i pogodovanja, moja priča to pokazuje Bilo je to davne 1987. godine. Tada smo još živjeli u Jugoslaviji. Taman sam se odlučila rastati i izvući se iz tog neprikladnog braka iako situacija za mene nije bila ni financijski ni organizacijski nimalo povoljna. Imala sam trogodišnjeg sina, nezavršen pravni fakultet, neriješeno stambeno pitanje i ni dana radnog iskustva. S ocem mog djeteta do tada smo živjeli u Njemačkoj, u kućici u nizu, u blagostanju, s dobrim automobilom i dovoljno svega. Na meni je bilo da se brinem o našem sinu, da vodim domaćinstvo i da uživam. Dakle, odlučila sam tada itekako izaći iz zone komfora, otići u nepoznato i u totalnu nesigurnost. Već tada sam odlučila preuzeti odgovornost. KAKO ĆEŠ DOBITI POSAO KAD NEMAMO VEZE… Sjećam se da mi je mama bila izvan sebe kada sam joj rekla da se rastajem. “Pa kako ćeš dobiti […]

Pročitaj više

ONI KOJI ŽIVE U TIŠINI

000001 21.01.2020. No Comments

ONI KOJI ŽIVE U TIŠINI

Kako je samo bučan ovaj svijet. Ujutro mi zvoni mobitel. Na putu do posla zvoni mi mobitel. Oko mene je tisuću ljudi. Tisuću neartikuliranih zvukova. Auti trube. Tramvaji škripe. Djeca plaču. Mame viču. Psi laju. Apsolutni kaos. Ponekad se zapitam kako bi izgledao svijet u kojem bi vladala tišina. Možda bi tada čovjek zaista mogao čuti svoje vlastite misli. Postoje oni koji žive u tom svijetu. Ne čuju. Ali sve razumiju. Pjesma u nastavku posvećena je njima. Ali i tebi koji dobro čuješ, kako bi svijet tišine pogledao iz drugog kuta i kako ne bi stigmatizirao one koji u tom svijetu žive. Oni su privilegirani, za razliku od tebe i mene koji smo osuđeni na buku.   Oni koji žive u tišini Oni nikad nisu čuli pjev ptica, Što nas jutrom budi… Nikad nisu doživjeli buku u gradu Kao drugi ljudi… Ali njima osmijeh ne silazi sa lica, I život […]

Pročitaj više

KIPARSTVO

000001 19.01.2020. 1 Comment

KIPARSTVO

Pozdrav svima koji čitaju ovaj blog.  Zbog mnogih ljudi koji nemaju priliku pišući dijeliti iste stavove kao što su moji, a i pozitivnu energiju koju želim dijeliti s vama, radujem se mom pisanju ovdje na Freeoglasniku. Već dugi niz godina mnogi primećuju zagađenje medijskog prostora, raznolikim lošim senzacionalističkim sadržajem koji nas svakodnevno okružuje i zaista ima svega i svačega. Tako da ću pokušati ne pisati ništa negativno, mada u ovom provom blogu čisto sumnjam. Pitate se zašto? Nisam siguran koliko pozitivnog, ja kao mali čovjek mogu donijeti pisanjem, zato radije stvaram umjetnička dijela prepuna inovativnosti i pozitive, dobrih, smiješnih, jednostavnih, poučnih, povijesnih stvari, prepunih muke stvaranja, koncepata  razvijenih za objektivnu ljepotu umjetnosti, umjetnosti koja odmara oči u kiparstvu, za duge staze osmišljenih plemenitih pozitivnih i nadahnjujućih djela. Djela dovoljna da vam poprave dan! Mnogi koji se interesiraju za pravu izvornu, reprezentativnu umjetnost, skulpturu, a razočarani su i  istinski traže nove […]

Pročitaj više

CIGLA. VAPNO. ARMATURA.

000001 18.01.2020. No Comments

CIGLA. VAPNO. ARMATURA.

Davno sam napisala ovu pjesmu, zapravo nakon iskustva gradnje tavana u kojem sada stanujem. Umorilo me. Postoje trenuci kada nam uloge koje igramo nisu dovoljne, želimo otkriti tko smo zapravo. I nema odgovora na to pitanje, ali osjećamo da smo nešto više od žene, majke, spisateljice u ovoj igri života. S godinama se to pitanje uvećava, tražimo smisao svog postojanja. Ima li ga? Hoćemo li se izgubiti u trivijalnostima naših zadanosti ili pronaći dublju svrhu igara koje igramo. Jer svi smo mi glumci u zajedničkoj predstavi. Ali jesmo li i redatelji te predstave? Na to pitanje baš i nisam našla odgovor koji bi zadovoljio moju znatiželju. A pjesma je ostala zapisana. Možda je to dovoljno. Možda.   CIGLA. VAPNO. ARMATURA. Cigla. Vapno. Armatura. Zatim dijete, jedno, dva. Uskrs. Božić. Glupi kolač. Zar sam samo to ja? Vrtić, tete, škole razne zakoni i poduka samoća, curi pipa. Zar sam samo to […]

Pročitaj više