33 FESTIVAL GRAD TEATAR BUDVA 2019.

000001 25/01/2019 No Comments

Ciklusom radova CORPUS AETERNUM izloženom u crkvi Santa Marija in Punta u Budvi ostvaruje se suglasje teme likovnih kompozicija s ambijentom sakralnog objekta.

Corpus Mysticum i Corpus Aeternum su opredmećene vizualizacije jednog misterija. Riječ koja je postala tijelom, Isus Krist, žrtvovan je na raspeću. U smrti je pobijedio smrt uskrsnućem. Sveti korpus postalo je vječno tijelo. Prikazivanjem Krista  na simboličan se način izražava mistično dvojstvo njegove božanske i ljudske prirode.

Ta “dihotomija Boga” da upotrijebim Jungov termin, prezentirana je u  formi ljudskog tijela i njegove anatomije, kroz simbole Mesijinog žrtvovanja, kroz slike raspeća, smrti i uskrsnuća. Tako se u ambijentu crkve ostvaruje  koherentna cjelina vizualnog i značenjskog.  Likovne kompozicije istovremeno egzistiraju kao umjetnička djela za sebe i kao cjelovit imaginarni sakralni Corpus Aeternum. Jer, Kristovo biće podjednako postoji  u fragmentima kao i u totalitetu svoje tjelesnosti. Suština božanskog je prisutna  istovremeno u čestici i u cjelini. Stoga likovna vizualizacija vječnog tijela prvenstveno proizilazi iz misterija  euharistije.

Na posljednoj večeri Krist lomi kruh, svoje mistično tijelo i dijeli ga učenicima. Taj “fractio panis”, to lomljenje hostije, transponiranou likovni medij slike prikazuje Mesijino tijelo razlomljeno ili u fragmentima. Ali ti dijelovi Kristovog tijela nisu  Kaotičan skup elemenata na slici, nego se komponiraju po principu simetrije  koja proizilazi iz forme križa ili ga ,(križ), na simboličan način iniciraju. Vječno tijelo Kristovo proživljava zemaljski martirij surovog kažnjavanja, što u kontekstu likovnosti kompozicijama daje ekspresivni izraz svojstven golgotskoj drami žrtvene smrti. Stvarnost tjelesnog proicirana u mističnost biblijskog događaja ostvaruje neku vrstu nadrealne sakralnosti.

U tom smislu izložene slike kao “imago patiens” u formalnom su i simboličkom suodnosu sa “liturgijskom ikonom” Krista u olotarskom prostoru crkve  izražene instalacijom ” Misterium fidei”. Oltar je mjesto mistične preobrazbe, smrti i uskrsnuća.

Na nekoliko kompozicija Corpusa Aeternuma  prikazana je Marija Magdalena, kontroverzna novozavjetna žena koja je od bludnice postala svetica. Ta lijepa žena iz Magdale svjedok je Kristove smrti na raspeću,  sljedbenica Isusovog naukovanja. Uloga njenog lika bila je bitna u koncipiranju instalacije “Misterium fidei”. Magdalena je  bila prvi svjedok odsustva Spasiteljevog tijela  kad je u praznom grobu  našla samo mrtvački pokrov, taj “spektakularni znak” Isusovog uskrsnuća. Apostolima je javila radosnu vijest.

Izložbeni oltarski prostor u crkvi  koncipiran  je kao prikaz neprikazivog. Nevidljivo tijelo uskrslog  posredovano je simbolima njegove žrtve. Motiv Magdalene se u okviru izložbenog projekta Corpus Aeternum pojavljuje i  u performansu “Magdalenina noć” na Trgu pjesnika u kontekstu teme panela o sakralnim motivima u likovnoj umjetnosti. Tako se izvan posvećenog ambijenta crkve Santa Marija in Punta  na profanom prostoru trga, u budvanskom starom  gradu, stvarno i mistično prožimaju kroz aktualizaciju biblijskog motiva.

 

Dimitrije Popović