AMIRA MEDUNJANIN

000001 06.08.2019. No Comments

AMIRA MEDUNJANIN

Danas vam predstavljam Amiru Medunjanin (Amira Dedić). Amira je prvi slavuj nove sevdalinke. Moderni sevdah izaziva mrštenje na licima tradicionalista, kao što svemu modernome ne vjeruje ono što gazi utabanim. Čak ni Mostar Sevdah Reunionu i njihovu lideru Dragom Šestiću, koji su, kako im i ime kaže, krenuli u ujedinjenje, u obnovu sevdaha, ne bi li ga oteli zaboravu. Čim tu ima klavira, basa s tamla-motown sinkopama, bubnjeva i raznih perkusija, gitara… nevjerne Tome zavrtjet će glavom. Netko je to nazvao balkanskim bluesom. Dobro, može, iako bih ga radije krstio balkanskim soulom. A, s Mostar Sevdah Reununionom, s njima je Amira prvi put snimila „Mujo đogu po mejdanu voda“, na njihovu slavljenom albumu „A Secret Gate“ iz 2003. u izdanju nizozemskog Snail Recordsa.

Edvin Kalić Photography

Dalje, Amira ide svojim putom. Sljedeće 2004. i njezin debitantski album „Rosa“ izlazi za Nizozemce. Dobila je sjajne kritike u Velikoj Britaniji i naraslo je zanimanje za njom u drugim europskim zemljama. Album je bio nominiran i za album godine. Dobar glas se brzo prenosi i daleko čuje.

Naredni s Merimom Ključo, Bošnjakinjom iz Los Angelesa objavit će kalifornijski World Village, etiketa francuskog Harmonia Mundi koji preko svojih podetiketa u Velikoj Britaniji, SAD-u, Španjolskoj i Nizozemskoj njeguje ranoklasičnu, klasičnu i modernu glazbu. „Zumra“ s iznimnom Merimom, klasično obrazovanom harmonikašicom spremnom da otkriva raznorodne idiome starog kraja, pobrala je laskave kritike britanskog Sunday Timesa uvrštena među „100 svjetskih albuma za 2010“, s četvrtim mjestom među „10 top albuma“. Nismo navikli da se netko s ovih prostora u inozemstvu kiti takvim priznanjima. Istodobno, kao da su Amirine ploče, koje inače u Bosni i Hercegovini objavljuje izbirljivi sarajevski Gramofon, zaobišle naše plejere. Ništa neobično, u posljednjih 20-ak godina rastočeni muzički organizam bivše države insuficijentan je.

Neja Markičević – HANZA Media

Treći, album „Amulette“ 2011., ponovno za Harmonia Mundi, u suradnji domaćih i međunarodnih snaga, s Bojanom Zulfikarpašićem, Bacharom Khalifeom, Nenadom Vasilićem, Kimom Burtonom, Walterom Quintusom i Vlatkom Stefanovskim, opet je zatrpan sjajnim osvrtima uglednih časopisa diljem svijeta, kao što su The Guardian, Daily Telegraph, Financial Times, The Sunday Times, Observer… Uslijedila je prestižna nagrada „La plue belle voix feminine 2012“ (Najbolji ženski vokal 2012. godine) francuske Fondacije Orange.

I konačno, prošle 2014., prvi hrvatski album za Aquarius „Slik & Stone“. Snimka njezina koncerta u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, osvojila je i inozemnu i, ovaj put, hrvatsku kritiku (“Kad Amira zapjeva, vrijeme pa i svijet stanu, barem se tako čini čovjeku kad je začuje” – Aleksandar Dragaš, Jutarnji list; “… između imena Amira i pojma sjajna pjevačica nema ama baš nikakve razlike” – Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija). Bio je to album koji je pripremio onaj „veći Lisinski“ za Amirin zagrebački trijumf 16. ožujka 2015.

Jedan posve nevjerojatni Novozelanđanin Garth Cartwright, kojeg je kao muzičkog pisca svojedobno preporučio možda najveći britanski autoritet za rock i popularnu glazbu 20. stoljeća uopće, Charlie Gillett, autor nezaobilazne „The Sound of The City“ (preminuo 2010.), otkrit će u svom nadahnutom eseju o Amiri kako je svjetski recenzenti doživljavaju kao „Bosnia’s Billi Holliday“. Amiri to laska, ali kao osobu koja joj je udahnula glazbu, dušu sevdaha, koja joj je bila uzorom, otkrit će svoju majku. Lisinski će joj postati stalni dom: koncerti rasprodani 2016., 2018., dva 2019. govore o statusu kojeg uživa kod zahtjevne zagrebačke publike.

Miloš Vojnović Photography

Amiru sam upoznao preko televizije. Njezin nastup kod Danijele u „8. katu“ u srpnju 2013. s Boškom Jovićem, kada je izvela mali koncert svojih favorita, potom i s Antom Gelom, bili su fascinantni. A onda, imao sam to zadovoljstvo slušati je “u živo” u RTL-ovom „Hrvatskom broju 1“ u studenom 2014. kada je s Gelom ponovila „Što te nema“, sevdalinku koju je 80-ih proslavila Jadranka Stojaković u aranžmanu Rajka Dujmića, a oni stariji znaju da je tu prelijepu izvornu pjesmu sa stihovima Alekse Šantića prvi snimio nezaboravni sevdalija Himzo Polovina za Jugoton 1964. kao „Hasanagin sevdah“. Onda sam postao Amirin fan i Facebook prijatelj.

Croatia Records objavit će 2018. „Ascending“, album „čiste ljepote“ kako će glazbena kritika opisati ovu svojevrsnu retrospektivu njezine karijere. Iste godine predstavljen je na koncertu u pulskoj Areni, zabilježenom kao „Live At Arena“ i u blu-ray formatu, ponovno na CR-ovoj etiketi. Izvedba klasične „Što te nema“ donijela joj je nominaciju u ovogodišnjem (za sada odloženom) Porinu u kategorijiu „za najbolji žensku vokalnu izvedbu“.

 

Siniša Škarica

www.amiramedunjanin.com

https://www.facebook.com/skarica.tvornicaglazbe/

 

 

Kategorije : Glazba
Oznake :