ANALIZA DRŽAVE

000001 14/08/2019 No Comments

Sveobuhvatnost problematike države, upravljanje filigranski u teoriji razrađenog sustava primjene demokratski upravljanih procesa donošenja odluka, briga za sve kamenčiće vrijednog mozaika koji jedino cjelovit i jedinstven u svom bitku može biti nazvan državom, svakom ozbiljnom diskutantu bi bio cijeloživotni posao.

Teorija i praksa, upisano i provedivo, u duhu kulture naroda, specifičnost devijacije u ponašanju izazvanog izloženošću pseudodemokraciji socijalističkog samoupravljanja, preslikavanje modela iskušanog na sasvim drukčijem društvenom tkivu iz okružja ili s dalekih meridijana, malograđansko selekcioniranje potreba i apostrofiranje elitistički istaknutih političkih supkultura, samo su dio vješto zamaskiranog jednostavnog modela upravljanja materijalnog bogatstva jedne zajednice.

Bitno je naglasiti da je u našim krajevima, a to nije naša specifičnost nego svijetski raširena glupost, odgovornost aktera, kreativno-izvedbenih sudionika i svih vidljivih i nevidljivih sitnih i krupnih zupčanika i opruga sustava je svedena na gubljenju privilegija koje donosi položaj izabrane jedinke, grupe, interesno povezane ekipe, uzročno posljedične okoline koja ničim zasluženo koristi zajednički skupljen novac za svoje dobro.

Primijeniti određene poslovne modele odgovornosti u procesu odlučivanja u državi bi mogao biti početak odgonetavanja kako uspješno upravljati tom začudnom tvorevinom.

Birači su oni koji daju posao vladajućima po rezultatima izbora. Na osnov svojih obećanja.

Birači bi trebali biti upućeni u sve bitne položaje, trebali bi biti direktno upoznati sa svakim kandidatom-kandidatkinjom, njihovom kvalifikacijom, njihovim karakterom u obavljanju posla koji uključuje zajednički novac. I jesu li predloženi spremni u svako trenutku svog posla biti spremni raditi isključivo u interesu države, birača i svih onih koji odvajaju svoj novac za funkcioniranje zajednice.

Kontrola svakog zaposlenog je dužnost i obaveza poslodavca. S mogućnošću brze reakcije u slučaju nepravilnosti.

U praksi je privreda, trgovina naročito, svoju kontrolu usavršila do bolesno preciznih analiza i unaprijed dizajniranih rješenja. Kao i predviđene kazne, nagrade i isticanja doprinosa su dio sustava.

Nisam neki stručnjak, no ima li država viziju, misiju, strategije i ciljeve?

Može li vizija biti sazdana u jednoj frazi poput: država po mjeri čovjeka?

Misija koja glasi: vladavina prava, jednakost mogućnosti u svim dijelovima čovjekovog života, spremnost da se interes pojedinca podredi interesu zajednice?

Strategije koje su izvedive, lako razumljive, fleksibilne u spremnosti brzih promjena zbog prilagodbi i izazova globalnih kretanja?

Ciljevi mjerljivi u novčanim ulaganjima i projekcija njihovih benefita kroz društvo, definirani u vremenu i prostoru, ciljevi vidljivi svima, rezultati izraženi u blagostanju svih u društvu, naročito onih najslabijih po definiciji društvene kulture koja se zastupa u misiji?

U Ustavu treba definirati  pravo, dužnost i obavezu svakog potpisnika članstva u državi, postupak i kaznu za ne korištenje prava, ne obavljanje dužnosti i neizvršavanja obaveza, vrlo jasna pravila i upute kako postići što bolji rezultat u doprinosu funkcioniranja kolektiva, zajednice, države.

Ovo bi bio dobar početak. Razrada slijedi.

 

Trpimir Vicković Vicko

https://www.facebook.com/trpimir.vickovic