BLOG FREE 005

000001 28/01/2019 No Comments

Pažljivom čitatelju mora biti fascinantno koliko tekstova izlazi svakodnevno u svim mogućim medijskim izdanjima pisane riječi i ma koliko neki imali veliki broj čitatelja, a neki malo, lavina ne posustaje nego se širi. U svim smjerovima. Od autobiografskih modeliranih ispovjedi povezanih s literarnim predlošcima ili samousvojenim obrascima ili zbilja protkano genijalnom nadobudnošću u promjenu svemira, preko putopisno ljubavnih socijalno strukturiranih kriminalističko ljubavnih i lagano naerotiziranih drama-trillera, samodopadnih ezekijelski nastrojenih spasilačkim pobudama potaknutih priručnika o samopomoći u ekstatičko orgazmatičkom velikom eksplodiranju blagostanja, lagano obavijena otkrivanjem tople vode u fantastično slikovitim prikazima pejzaža i mrtve prirode na tanjuru vlastite blagovaonice ili bakinih svesamonezdravih delicija nadahnutih u prijepisu nagrđenih tajanstvenih recepata prepisanih sa zidova općinskog vijeća kao upute suzbijanja trovanja ili preventivnog jačanja imuniteta stanovništva, do perfidno složenih prodavačko bankarskih nagovaranja da svoj život usmjerite ka božanstveno efikasnom sakupljanju materijalnih dokaza vašeg fenomenalnog unutarnjeg malog genijalca sakupljača hrčka i spremnosti da svoje vrijednosti stavite na tu konkretnu vagu takozvane uspješnosti.

Mnošto ispisanih riječi, misli, ideja, teorija, buljuk tvrdnji, činjenica, nepobitnih istina, djelotvornih formula koje definitivno nisu velika tajna no stvar je u njihovoj univerzalnosti, neizrecivi broj izuzetno zanimljivo zapakiranih poruka koje i nemaju sve onu svoju dimenziju poticanja podsvijesti da se sjednete i zapitate što je meni sve ovo trebalo, nedvojbeno vrijeme koje je netko posvetio pisanju, slaganju, uređivanju i objavi tih riječi… fascinantno, začuđujuće.

Letimičnim pregledom društvenih mreža i neiskusno oko će zabilježiti fotografiju, crtež, sliku, vizualno zabilježen ili umjetnički oblikovan prizor spreman za usisavanje organa vida letimično, slučajno ili namjerno traženom sadržaju. Od mnoštva fotografija svog lika, djela, akcije ili reakcije, širenja fokusa na društvo, događaj ili pozadinu, namjerno izazvane reakcije ili spontano fokusiranog detalja u panici, milozvučnog osmijeha nepoznatog djeteta do gracioznosti obznaženog dijela tijela do izazivanja pomame, žudnje ili pohote naspram skrivenog seksualno uzbudljivog detalja, od uznemirujuće potrebe za šokiranjem do blagog izbjegavanja dokumentarističke brutalnosti snage prirodnih sila, od čeznutljive face fotografa u izlogu lijepih igračaka do bjesomučnog trganja nepostojećih okova pristojnosti, uljuđenosti, morala… fascinantno, začuđujuće.

Od spoznaje da niz fotografija hvata vjerno pokret, do danas uznapredovale tehnike snimanja najmanjeg mogućeg detalja skoro pa golim okom nezamjetnog, svi oblici, forme tog dijela čovjekove opčinjenosti otkrivanjem novih svijetova zapravo ne ostavljaju preveliki prostor nama za dvojbu. Ili ćemo biti kreatori, autori nečeg iz tog spektra ili ćemo dati poprilično puno sebe da budemo objekti čudesnog procesa metamorfoze prolaznosti u komadić zapamćene vječnosti. I opet uzbudljivo zvuči sama pomisao na lepezu tema, oblika, dužinu trajanje, upotrebljenu tehniku i tehnologiju, zapravo kada se samo stavi na pa pir mogući sadržaj svih video uradaka koje je što publika što samo oko autora vidjelo i bez mogućnosti pregleda svega što je možebitno u montaži ili autocenzurom izbačeno prije finalizacije…..fascinantno, začuđujuće.

Prije skoro 10-tak godina u jedno maloj špilji u blizini Kanfanara u Istri, otkrili ljudi postojanje crteža nastalih u kamenom dobu. Tragovi otiska ljudskog dlana umočenog u navodno životinjsku krv, prizori lova pažljivo složeni u kompoziciju ispričane priče, znakovi, simboli, očitovanja, izjave, tragovi…

Potreba da se zaustavi doživljeni ili sanjani trenutak u ljudskom mozgu stvara snažnu potrebu ostavljanja nečega za budućnost, ma kakva ona bila.

Fascinantno, začuđujuće kako ta potreba i dalje traje i sve je jača i opsežnija u svojoj neuništovosti i ništavilu svega oko nas.

 

Trpimir Vicković Vicko

https://www.facebook.com/trpimir.vickovic