BLOG FREE 008

000001 30.07.2019. No Comments

BLOG FREE 008

Pisanje to jest slaganje riječi u niz je jedna od meni dragih aktivnosti, no nekako u zadnje vrijeme mi baš i nije bilo jednostavno sjesti i napisati nešto suvislo. Misli su mi raspršene i jedva i sada usredotočujem vezu između ruku i mozga, centra za kreativno pisanje i foldera s raznoraznim sadržajima. Mogao bih se izvlačiti kako imam puno posla i kako me izvršenje svakodnevnih aktivnosti odvlači svukuda samo ne za tastaturu. Isprike su poprilično jadne ako se obitelj stavi u moj ekspoze o nepisanju.

Zdravlje, emocionalni život, hobi, zanimacija, društvene obaveze ili potrebita nazočnost… sve to i još toga puno više nisu dovoljno jaki kao autocenzura. Obična, jednostavna, domaća, samo meni svojstvena šutnja, prešućivanje svakodnevnih bolnih, zbilja bitnih i vrijednih elemenata života, zabijanje glave u trivijalne sadržaje koje proizvode one stanice mozga koje nazivamo podsviješću, marginaliziranje bitnih problema uzimajući veliki psihički i fizički odmak od epicentra problema, nekritičko sagledavanje esencije budućih procesa… autocenzura. I to ne izazvana strahom, ogorčenošću, zebnjom, prijetnjama i egzistencijalnim pitanjima i podpitanjima, neuvjetovana pojedincima ili grupama, izloženošću kritike i ocjenjivanja bilo koga, jednostavno zadržavanje svog mišljenja o svemu i svačemu oko sebe do granice kada se doseže nasuprot možebitne tuposti i nezaineresiranost, kreativno usmjeravanje i planiranje više koraka u jednom smjeru prelaska duge i neizvjesne staze nazvane život.

Ne smatram se osobito pametnim ili načitanim proizvođačem javnog mijenja, nisam spreman tvrditi mnoge postulate i zaključivati ili nedajBože osuđivati nečije postupke i djela, ne nikako. Pokušavam ući dublje i shvatiti možebitno razmišljanje koje dolazi i manifestira se iza vidljivih djela, koje činjenice stoje iza nekih izjava, tekstova, polemika, odluka… Želi zapravo naći opravdanja za sve koji svojim djelima zapravo odlučuju o drugim ljudima, a da se ne zapitaju koliko je ta odluka dobra…

Kapitalizam, imeprijalizam, kolonijalizam, hegemonija, dominacija, depresija, bogobojazan, ljudskost, dobrota…

Pitanja postaju sve jača osuda suparnika, priče sve više se ponavljaju s mogućim dodavanjima još sočnijih detalja poznatih iz literature, akteri bolje, jače i snažnije zaranjaju u svoju nutrinu tražeći svoj oblik tame i opravdavajući svoje odluke stripovski oblikovanim floskulama, sve češće se vukovi pretvaraju u janjce, štakori u lasice, hijene u kraljeve lavova.

Superiorni intelekti i majstori riječi, slagači misli u slovni niz su već odavno izrazili sve moguće kombinacije međuljudskih odnosa i možebitnih ishoda udruživanja interesa i potreba.

Čitajte Platona, Aristotela, Marxa, Engelsa, Starčevića, Gotvca, Krležu, Peru Kvrgića… oni su mi prvi pali na pamet svojim radovima koje sam čitao pomno… čitajte, slušajte, procesuirajte…

Ako i nakon svega imate želju, volju i htijenje pisati za javnost, molim molim Vas da pomno birate riječi, budite na ponos i diku svojim profesorima književnosti, logike, filozofije, kritičkog razmišljanja i vjeroučenja, zaključite što god hoćete i budite svjesni svojih riječi. Sretno.

Nadam se da ću imati nešto novoga i  dobroga za pročitati.

 

Trpimir Vicković, radnik, djelatnik

Kategorije : Radio
Oznake :