BLOG FREE 009

000001 11/05/2022 No Comments

Ljudsko biće je društveno biće. Najviša kategorija priznanja i ocjene izvrsnosti dolaze jednom pojedincu ili grupi od drugog pojedinca ili grupe. Definirani odnosi se rađaju, rastu, oblikuju i mijenjaju unutar jednostavnih ili složenih nasumično izabranih ili pomno odabranih pravila ili odnosa, tradicijom obilježenih ili stečenih rezultatima natjecanja u vidljivo ili potpuno tajno odabranim disciplinama. Čak i prirodom definirane i životinjski objašnjive radnje Ljud želi odvojiti pridjevom ljudski, humano sve što bi ga naglasilo ili definiralo kao dominantno biće, iznad svega što nije on, ona ili ono.

Zato je začudno da se pri prvoj prirodom uvjetovanoj prijetnji, prilici ili mogućnosti, baš to Ljud gubi, zaboravlja, niječe. Sve antropološke, sociološke, filozofske i ine jednadžbe bivaju poljuljane, negirane, pobijene, svedene na puko naklapanje. Ljud postane životinja sklona svim nagonski objašnjivim radnjama, svemu što baca sjenu na razlikovanje naspram drugih vrsnih žitelja stvorenih po zamisli Stvoritelja, plodnim jednadžbama genetike, evolucijskih karusela ili jednostavno čuda nastalih spletom okolnosti.

Jesu li zakoni ljudskih odnosa definirani ili su se sami po sebi modelirali, može li se nešto uzeti zdravo za gotovo, kako se objašnjavaju velike devijacije u ponašanju pojedinca, grupe ili svih koji su došli u situaciju egzistencijalnog postojanja, nagovara li Sotona da se Božija djeca istrijebe sami od sebe, žalimo li što smo toliko svjesni svog postojanja u beskraju svemira…. pitanja se postavljaju, a mnoge ne zanima odgovor.

Živiš, dišeš, jedeš, obilježavaš svoj teritiorij, svoje pravo na razmnožavanje, boriš se za hranište, čekaš da te netko makne sa tvog grebena, gledaš kako odlaziš ti ljubomoran sin, a na one koji ostaju reagiraš, na okolinu, zvuk, svjetlo, miris, okus…

Priroda radi svoju priču. Ima li utjecaja bivanje Ljuda u krugu postojanja, koliko je On naštetio svemu oko sebe, a ponajviše sebi, može li se zaustaviti započeto potonuće u ovom krugu civilizacijskih tekovina… tko zna, krhko je znanje, a znanje je moć.

I za kraj malo narodne mudrosti koja pojačava nestvarnost postojećih panika oko jednog malog virusa…. ak te će, će te…. ak te neće, neće te.

 

Trpimir Vicković

https://www.facebook.com/trpimir.vickovic