“BUSINESS AS USUAL” VIŠE NE POSTOJI
000001 19/04/2022 No Comments
Prije otprilike godinu dana na jednoj poslovnoj konferenciji održala sam predavanje o tome kako se nabava razvijala, koji je njen utjecaj na poslovanje i kakva su daljnja predviđanja. Aktualna situacija podsjetila me na neke ključne poruke koje sam poslala. Svi mi imamo izbor pa je svatko to mogao doživjeti drukčije – je li to još jedno „nice to hear“ predavanje nakon kojeg se vraćamo u svoj ured i nastavljamo „business as usual“ ili je to „wake-up“ poziv? Signal da trebam nešto učiniti, jer ako neću ja – tko će? Ah da, netko drugi. Jednom. Možda. Nadam se da ne.
Broj radnih dana za 2020. godinu je 253, a ukupni broj radnih sati je 2.024. Prošle godine imali smo 3 radna dana ili 24 radna sata manje. Kad bi vam netko poklonio dodatna tri dana i rekao: Izaberi što ćeš s tim, što biste učinili?
O čemu sam tada govorila u svom predavanju i što se do danas promijenilo?
Napredak tehnologije utječe na organizacije i način poslovanja. Nekada su proizvodi i usluge bili puno jednostavniji, a jedan proizvođač je pokrivao velik dio životnog ciklusa proizvoda – od ideje i dizajna preko proizvodnje komponenti sve do prodaje, distribucije i servisa. Danas su lanci opskrbe prošireni na veći broj dobavljača i na šira zemljopisna područja. Koliko smo svi povezani i ovisni jedni o drugima vrlo jasno vidimo po danas aktualnoj situaciji i lančanoj reakciji.
Iako je nabava svakodnevna životna i poslovna potreba, njen je razvoj vezan uglavnom uz industrijske revolucije i krizne situacije. Zato je posljednjih godina pod jako velikim pritiskom. Za opstanak u ovakvom dinamičnom okruženju mora proći kroz brzu i sveobuhvatnu preobrazbu – kroz punu transformaciju. Trebamo izaći iz zone komfora i od postojeće situacije napraviti novu. Kako to napraviti?
Kao posljedica razvoja digitalnih tehnologija navela sam u predavanju nekoliko mogućih scenarija..
1. Jedna krajnost je da će nabavu postupno zamijeniti algoritmi i umreženi strojevi. Je li to realno? Chatboats, virtualni asistenti i roboti sve su prisutniji. Oni obrađuju razne upite, predlažu rješenja, izvršavaju fizičke zadatke. Govore više jezika i obavljaju nekoliko poslova odjednom, a pri tome ne rade greške. Ali to nije sve! Strojevi se programiraju ne samo kako bi zapamtili riječi koje ste rekli, nego i kako bi razumijeli što želite od njih. Sposobni su učiti kroz komunikaciju s ljudima. To znači da ih programiramo kako bi mogli prepoznati vaše emocije – jesu li pozitivne ili negativne, i tome prilagoditi svoje ponašanje, odgovore, pokrete, mimiku. Eh, kad bismo barem tako mogli s ljudima… Pa recite biste li kao sugovornika radije imali čovjeka pod stresom ili uvijek ljubazan stroj. Hm…
Ovi strojevi mogu raditi gdje i kad vi ne možete. Ne koriste godišnji odmor, rade 24 sata dnevno 7 dana u tjednu. Loše je što se i oni mogu zaraziti virusom. Dobra stvar je – ne istim.
2. Sasvim drukčiji scenarij je taj da će zbog rizika poslovanja i pristupa ključnim podacima u lancu opskrbe Nabava zauzeti poziciju u samom vrhu organizacije. Današnja potraga za maskama, lijekovima, sapunima, dezinfekcijskim sredstvima, higijenskim potrepštinama pa i hranom ističe važnost vještih nabavljača i njihova odnosa s dobavljačima u lancu opskrbe – i to ne samo za potrebe poslovanja, nego i za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. S kim poslujete? Na kojim tržištima se snabdijevate? Kakve odnose razvijate? Ovisite li o jednom dobavljaču? Što će se dogoditi s vama ako se njemu nešto dogodi? SWOT, PESTLE, Porterovih 5 sila i druge analize sada dobivaju sasvim drugo značenje, zar ne?
Jeste li trpali sva jaja u istu košaru? Jeste li stavljali sve novce u istu čarapu? Koliko ste uštedjeli? Kakve ste rokove plaćanja dogovorili? Imate li sada gotovine za nekoliko narednih mjeseci?
3. Spomenula sam i ostale scenarije koji govore o fleksibilnim organizacijama nabave bez definirane funkcionalne strukture. One posluju po sistemu outsourcinga, interim ugovora, freelancera, agencija i svih onih oblika za koje adekvatni prijevodi još ne postoje u hrvatskom jeziku. Karakterizira ih mobilnost, kreativnost, fleksibilnost. Zašto čučati cijelo vrijeme u uredima, kad možemo u 4 ujutro raditi od kuće u pidžami. Zašto raditi svaki dan 8 sati za istog poslodavca ako mogu raditi tri mjeseca, dva ne radim i zatim opet radim tri? Iako su neka predviđanja bila da će se taj prijelaz događati postupno u nekih 15-20 godina, tada sam rekla da je po meni realno da do promjena dođe i ranije. Ipak, neočekivano, ovih dana vlasnici i direktori poduzeća (prisilno) dopuštaju svojim zaposlenicima fleksibilan rad od kuće, iako su se još donedavno odupirali promjenama jer takav način rada „jednostavno nije za nas“.
Pitaju li se sada jesu li se već prije mogli bolje pripremiti za ovu situaciju?
Zašto mora silom, a ne milom?
Mnogi u Hrvatskoj pod sastankom podrazumijevaju dogovor uz kavu. Između opcija hoćemo li održati a) online sastanak sutra u 10 sati ili b) „face to face“ sastanak za 12 dana, prevladava opcija b). Je li zbog koronavirusa konačno došlo vrijeme i za opciju a) – zgrabite svoju šalicu i dogovorite online kavu?
Još prije petnaestak godina polovicu svojih sastanaka održavala sam putem tele – i videokonferencija. Radila sam u globalnim firmama, surađivala s timovima od Azije do Amerike, ponekad u istom radnom danu koji je zbog toga trajao od 7 ujutro do 10 navečer. Razmjenjivali smo podatke radeći na projektima vrijednim nekoliko milijuna kuna. Organizirali smo kvartalne i godišnje revizije s dobavljačima putem video konferencija. Dogovarali smo nabavne strategije za iduće razdoblje. Održavali smo tjedne sastanke globalne nabave. „Brainstormali“ smo o aktualnim i problematičnim situacijama. Crtali smo smajliće po slajdovima globalnog direktora nabave, slavili rođendane i organizirali oproštajke. Sve to svatko iz svog ureda. Jer, iako s nestrpljenjem očekujem dan kad ćemo se moći teleportirati, da nismo tada koristili VTC, ne bismo bili „tamo“. Ne bih bila u pravo vrijeme na pravom mjestu niti s pravim ljudima radila prave stvari uz pravi trošak.
Uvjerili smo se da ako mi ne upravljamo promjenama, one će upravljati nama. Nitko nije pošteđen, sve djelatnosti, mali i veliki, svi se moramo neprestano prilagođavati, prihvaćati tehnologije, mijenjati organizacijske strukture i načine rada. Bez toga ne ide. Srećom!
Želim vam puno uspjeha!
Renata Ivaštinović
Poslovna savjetnica, voditeljica projekata, trenerica i coach
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *