CAGE
000001 17/07/2019 No Comments
Kad topovi grme, muze šute – kaže stara grčka poslovica. Slično bi se moglo reći i za efekt koji virus ima na umjetnike jer još nismo dobili neki suvisli rad koji je uspio suvislo uhvatiti sve aspekte još uvijek aktualne pandemije. No, nije ni meni namjera analizirati taj fenomen već me on potaknuo na promišljanje o novim paradigmama promišljanja apstraktnog, konkretno tišine kao zvuka.
Konceptualno najtočnije bi bilo umjesto ovog teksta ostaviti četiri i pol prazne, neispisane stranice, ali sumnjam da bi me publika ozbiljno shvatila ili da bi mi urednik ovih stranica “oprostio” takvo markiranje praznog prostora. A upravo markiranje praznog zvučnog prostora je bila i namjera Johna Cagea kada je, početkom pedesetih, odlučio predstaviti javnosti svoj novi rad nazvan 4’33” unutar kojeg glazbenik mora točno toliko NE koristiti svoje glazbalo. Bilo je i prije Cagea eksperimentatora koji su koketirali s ovom idejom, no on ju je prvi dosljedno sproveo u djelo te time izazvao javnu sablazan i kreirao točku preokreta u suvremenoj glazbi poput one kakvu je Alfred Jarry kreirao u kazalištu zahvaljujući predstavi “Kralj Ubu” ili Marcel Duchamp izlažući pisoar pod imenom “Fontana”.
Desetljećima kasnije, John Cage je uvjeravao i javnost i kritiku kako nije skladao tišinu već kako se slušatelj njegove kompozicije treba koncentrirati na slučajne popratne zvukove te kako savršena tišina zapravo i ne postoji. Dan danas neki ovu kompoziciju tretiraju kao loš vic, neki kao vrhunsko remek djelo, a postoji i mnoštvo obožavatelja. Možda najradikalniji čin odavanja počasti odala je izdavačka kuća MUTE (hm, koincidencija?) koja je izdala kompilaciju gdje su dotičnu skladbu odšutili/izveli Depeche Mode, Laibach, Cabaret Voltaire, Erasure, Moby, Goldfrapp i brojni drugi.
Bez obzira s koje strane rova bili kad je Cageova umjetnička provokacija u pitanju, samo ću primjetiti na kraju kako zbroj sekundi u ovoj kompoziciji iznosi 273, a apsolutna nula u fizici (što se definira kao “donja granica apsolutne termodinamičke temperature koju je, zbog trećeg zakona termodinamike, nemoguće postići”) iznosi upravo -273 stupnja Celzija iliti 0 Kelvina. Cage se o toj slučajnosti (???) nikada nije izjašnjavao, a nama preostaje da promislimo o tome – u tišini.
Mario Kovač
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *