DANILO KIŠ

000001 28/07/2019 No Comments

DANILO KIŠ

Prije trideset i jednu godinu 15. X 1989. godine u Parizu je umro Danilo Kiš. Dva mjeseca prije smrti posjetio je moju suprugu Jagodu i mene na Cetinju, gdje smo u mom rodnom gradu provodili ljetni odmor. Došao je sa suprugom Pascal Delpech. Bilo je to krajem kolovoza. Taj posljednji susret s velikim piscem opisao sam u knjigama ,,Smrt Danila Kiša” (VBZ, Zagreb 2012) i “Labirinti sjećanja” (Litteris, Zagreb, 2018.).

Dominantna tema njegove literature bila je smrt. Sjeme smrti je bilo rano posijano u njegovom biću. Svojim je književnim primjerom potvrdio konstatirajući kako je “… pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature” da bi na dugom mjestu nastavio: “Pitanje smrti i sve što to pitanje implicira jeste takođe dio stvarnosti ili “stvarnosna proza” ako hoćete… Primordijalno pitanje literature, kao i filozofije uostalom, jeste pitanje smisla života i duboka sumnja u sve istine: pokušaj da se u efemeridi ljudskog življenja pronađe neki smisao”.

Anonimnom ispitaniku u romanu “Peščanik” na pitanje “Što se začinje u vašem intelektu?” glavni je lik E.S. dao jednostavan i nedvosmislen odgovor; “Smrt gospodine”. Smrt je bila , mogli bismo ustvrditi, njegova opsesija od intimnog doživljaja iz doba djetinjasva i mladosti, od pjesme “Oproštaj s majkom” (1953.) do općeg problema “kulture smrti” kako je kazao papa Ivan Pavao II, koja se u XX stoljeću u totalitarističkim ideologijama probala opravdavati “povijesnom nužnosti”, “klasnom borbom” ili “rasnom čistoćom”.

U tom je smislu Danilo Kiš bio posebno osjetljiv prema pitanju logora, podjednako onim hitlerovskim i onim staljinovim. Postavljao je sebi i pitanja koja su mučila i Jeanna Paula Sartrea, kako ga Danilo naziva svojim bližnjim, onog lucidnog egzistencijalistu, koji se pitao o smislu pisanja i o tome za koga se piše, kakva je uloga intelektualca u današnjem svijetu i da li literatura uopće nečemu služi? Kroz iskustva, ona osobna, životna i literarna, povijesnih događaja, uspona i posrnuća modernog čovjeka, u svemu onome gdje se smrt javlja kao neminovna činjenica, filozofsko pitanje ili metafizička tajna.

Kiš je nastojao pronaći odgovor upravo kroz svoju literaturu: “Literatura daje smisao toj smrti, daje joj ljudsku težinu i time je ublažava, osmišljuje je i u dalekoj perspektivi, pobjeđuje”.

Danilo Kiš je svoju smrt pobijedio svojom literaturom. A upravo je višeznačna tema smrti, stvarna i metaforička, njegovoj literaturi podarila vječni život. ,,Sanjao sam da sam umro i bilo je fantastično”. Riječi su Danila Kiša neposredno prije odlaska s ovoga svijeta. Nema razloga ne vjerovati mu.

 

Dimitrije Popović

Kategorije : Umjetnost
Oznake :