Disciplina mašte 02

000001 30.01.2019. No Comments

Disciplina mašte 02

Nadam se da sam barem nekoga prošlim blogom ponukao da pokuša sastaviti onu rečenicu koja u 11 riječi sažima onoliko sadržaja za koliko bi neuvježbanom piscu trebalo njih 111.

Prvo vježbanje sažimanja sadržaja meni se dogodilo slučajno, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok sam još bio nadobudni honorarac u gradskoj rubrici Večernjeg lista.

Stariji se vjerojatno sjećaju ondašnje Večernjakove  duplerice: na njoj se svakog dana objavljivalo po pet, šest aktualnih agencijskih fotografija sa svih stana svijeta uz nekoliko informativnih rečenica ispod svake, a okomitu polovinu desne strane obavezno je zauzimao „portret“ neke anonimne ljepotice obnaženih grudi, također s kratkim tekstićem ispod fotografije, gotovo uvijek u „negativu“ (bijela slova na crnoj podlozi).

E, jednog je dana kolega koji je – uza sve druge poslove – pisao i te tekstuljke ispod golišavih djevojaka, otišao na dva mjeseca neplaćenoga godišnjeg. I urednica duplerice našla se u nebranu grožđu: tko će joj sad pisati te bedastoćice ispod cura? Netko joj je sugerirao onog malog iz gradske, taj voli laprdat a i pismen je, pa mi je donijela šest fotografija za sljedeći tjedan (bilo je to još doba u kojem je nedjeljom izlazio samo Vjesnik) i – kao da me ikad itko išta pitao – objasnila zadatak: ispod svake izmisli pet redaka priče. Ne četiri, ne šest, nego baš pet; ništa lascivno, ništa provokativno, nemoj da bude glupo i pazi da se ne ponavljaš; honorar je, jasno, mizeran.

U to analogno doba, na poleđini svake novinske fotografije pisalo je ime fotografa i kratak opis onoga što je sprijeda prikazano. A na, hm, poleđinama ovih ljepotica stajao je samo pečat VPA, Vjesnikove press agencije koja je fotke kupila i, ponekad, agencije koja ju je prodala (jednu takvu agenciju, sasvim usput kažem, u Austriji je u to doba vodio jedan kasniji premijer RH). Ničega tu, dakle, nije bilo, nikakve informacije od koje bi se moglo krenuti. Moraš ab ovo što ti je pred očima. I djevojčino ime, i dob, i porijeklo i neki zgodan detalj zbog kojega se našla pred (čijim?) objektivom, I čime se bavi, i koji joj je hobi i kakvi su joj planovi za budućnost… A sve na točno pet redaka.

Pet redaka, to u novinarskom miljeu znači točno 300 slovnih znakova, uključujući interpunkcije i razmake. Kužite o čemu vam govorim: imate na raspolaganju svu svoju maštu i cijelu djevojčinu biografiju, možete (gotovo) sve što poželite, ali isključivo u okviru tih 300 znakova, od kojih će četvrtinu činiti zarezi, točke i razmaci! Pojma nemam koja mi je bila prva, ali sasvim je moguće da je riječ bila o Elisabeth (24) kozmetičarki iz Edinbourgha, koja je napokon popustila nagovaranjima svojeg zaručnika Randolpha, pasioniranog fotografa…

Dakako, kad su se na osmom retku stvari jako zakomplicirale, Elisabeth iz Edinbourgha postala je Betty iz Devona, a „zaručnik Randolph“ naprasno je pretvoren u njenog anonimnog „dečka“ i sve tako, mic po mic, krati dok ne dođeš do 300 znakova. Nije lako, ali je gušt kad uspiješ, otprilike kao kad Mujo u onom vicu konačno izuje pretijesne cipele.

Bilo je s vremenom i obrnutih slučajeva: petak je, ne znaš više što bi napisao o šestoj krasotici toga tjedna, nemaš ni grama snage da izmišljaš neku njenu priču, pa mala iz čistog 300-znakovnog očaja, postane u prvom retku, recimo, Hannelore Wittgenberg (27) sa svoja 184 centimetra najviša recepcionerka u Garmisch – Partenkirchenu, i tako redom… A siroče onda na kraju završi u Ulmu kao Utte, visinu joj ne spominjemo, koga briga kraj tako lijepih, je li, očiju?

Napominjem za one mlađe: tad se pisalo na papiru, pisaćim strojem, pa je gotovo svako novo kraćenje i prepravljanje zahtijevalo i uvlačenje nove kartice među valjke šrajbmašine i kretanje od samog početka. Danas je jednostavnije: gotovo svaki portal ima rubriku pod naslovom „Djevojka dana“, a vi imate računalo koje za vas automatski broji slova i retke.

Opustite se i upustite u avanturu discipliniranja mašte: pronađite neku od njih i napišite njezinu priču u 300 znakova!

Ili, naravno, ako vam je draže i lakše – postoje i rubrike „Dečko dana“.

 

Renato Baretić

https://www.facebook.com/profile.php?id=100013164854456

Kategorije : Knjige
Oznake :