DJETINJSTVO MIRIŠE NA SVEMOĆ

000001 21.11.2020. No Comments

DJETINJSTVO MIRIŠE NA SVEMOĆ

Rečenica ‘Djetinjstvo miriše na svemoć. ‘ urezala mi se u svijest čim sam je pročitala.
„Neo, ne možeš van u skafanderu. Vani je 25 stupnjeva, skuhat ćeš se.“ Neo je tad imao 3 godine i nije razumio što mu govorim. On nije vidio razlog zašto ne bi to učinio, osim što mu je mama rekla tako. Otišao je u dvorište u skafanderu, izveo nekoliko ninja pokreta te se za nekoliko minuta cijeli zacrvenio i vratio u kuću. Tad je skinuo skafander i prebacio fokus na nešto drugo. Tako djeca uče o svijetu oko sebe.

Svi dobro poznajemo osjećaj koji nas uvjerava da možemo sve što zamislimo. No, što se dogodi kad dođemo do prepreke? Ta prepreka je točka lomljenja gdje imamo prilike rekonstruirati aktivnost, a možda čak i u potpunosti promijeniti uvjerenje, a sve to u svrhu učenja i daljnjeg rasta.

Djeca su opuštena i ne razmišljaju o vremenskom pritisku. Ona uistinu imaju potencijal iskusiti svemoć i odrasti u moćne ljude, no itekako ovise o odgoju i uvjerenjima koja usvoje iz okoline.

Mnogi se psiholozi, pedagozi i sociolozi slažu da je djetinjstvo izvor naše emotivne nestabilnosti. A zašto je to tako ako se tada osjećamo svemoćno?

Prvih 7 godina djetetova razvoja je najbitnije, dok neki tvrde da su prve 3 od krucijalne važnosti. Tijekom tih ranih godina, dječji se mozak prvenstveno nalazi u theta valovima što stvara hipnagogijsko stanje uma. To stanje uma, u koje ljudi ulaze i tijekom hipnoze, zamagljuje granicu fantazije i forme zato jer kritički faktor u budnoj svijesti još uvijek ne postoji.

Kritički faktor se razvija tek kasnije i on nas doslovno održava na životu u sustavu u kojem živimo. On je zaslužan što prije prelaska ceste gledamo lijevo i desno, što ne skačemo s prozora jer znamo da nemamo krila za let, što vjerujemo da je trava zelena, a nebo plavo. On je zaslužan za stvaranje koncepta stvarnosti u kojoj živimo, a samim time i njenih granica.

Mnogi znanstvenici danas potvrđuju kako djeca doslovno hodaju u transu podložni svim sugestijama oko sebe te apsorbiraju uvjerenja od roditelja i odgojitelja bez pitanja ili razlučivanja. A kada krenemo razvijati kritički faktor, automatski djelujemo iz uvjerenja naših roditelja, staratelja ili odgojitelja osim ako nismo izloženi drugim uvjerenjima, namjerno ili slučajno.

U hipnoterapijama često radim s klijentima na njihovoj unutarnjoj djeci. Radeći s tim nevinim, iskrenim i svemoćnim djelom sebe, klijenti lakše mijenjaju svoja uvjerenja. Imaju priliku ponovo ispisati, promijeniti ili proširiti svoj koncept stvarnosti, a samim time mogu zaliječiti emotivne rane iz prošlosti i otvoriti vrata ljubavi.

U svakoj promjeni počinjemo od sebe. Preuzimanjem odgovornosti za vlastiti život te osvještavanjem i mijenjanjem vlastitih percepcija, starih ili tuđih uvjerenja kreiranih iz straha mijenjamo sebe i tako utječemo na cijeli svijet.

Mijenjajući sebe, mijenjamo vlastitu djecu, a ona svoju djecu i na taj način sudjelujemo u stvaranju jedne potpuno nove generacije ljudi koja miriše na svemoć.

Do ponovnog susreta.

 

Una Čulić

www.autentik.hr
https://www.facebook.com/autentikspirit/
https://www.youtube.com/channel/UCLQqJh1X6lGpdeXgsMq1iOw

Oznake :