DRON I KNJIŽEVNOST

000001 18/07/2019 No Comments

Nedavno mi se javio prijatelj i rekao mi je da je nabavio dron. Da je uspješno savladao upravljanje s njim. Oduševljen je letačkim i manevarskim mogućnostima drona, odnosno činjenicom da sve to pokreće i omogućava čovjek koji upravlja dronom.

Dronove su napravili ljudi za druge ljude, da bi se zabavili, ali isto tako da bi obavljali neke profesionalne zadatke, fotografirali, pretraživali i slično. No u svemu tome najvažniji je čovjek koji upravlja dronom. Od njega sve kreće. Koliko je vješt čovjek toliko će biti vješt sam dron, odnosno njegov let i obavljanje njegovih drugih funkcija.
Kao u malo čemu drugom, između čovjeka i drona javlja se nevjerojatna sprega. Dron doslovno postaje produžetak čovjeka. Dron je neka vrst modernog zmaja, koje smo mi kao djeca znali podizati uvis na nekoj livadi, a zatim, kada bi se zmaj uspeo visoko u zrak, vući ga ponosno na uzici i uzicom upravljati i regulirati njegov let i visinu.

Nešto je slično s dronom. Dron je „zmaj modernog vremena“, „zmaj“ za današnju generaciju. Dron nije s nama povezan s fizičkom niti, već sa jednom nevidljivom koju sačinjava elektromagnetski impuls, koji navodi dron i daje mu naredbe, a kojeg mi, preko komandi u našim rukama, šaljemo i na taj način upravljamo njime.
Moj prijatelj je oduševljeno govorio o svim mogućnostima drona i ja sam shvatio iz njegovog oduševljenja gdje leži i počiva izvor naše fascinacije tim „jednostavnim“ letjelicama. Izvor naše fascinacije svakako leži u činjenici što je dron, u trenutku svog leta, svojevrsni produžetak nas samih. Mi posve upravljamo s njim, on nema svoju vlastitu volju. Mi ga navodimo. Od nas, od naše vještine sve ovisi.

Naše uživljavanje u sve to ide toliko daleko da mi, naposljetku, letimo zajedno s dronom. A taj dojam se još samo pojačava kad gledamo snimke svega onog što je dron snimio na svom letu (kada vidimo svijet iz druge perspektive). A mi smo sve to omogućili. Dron je postao „naše oči“, koje se sada imaju „mogućnost“ vinuti visoko u zrak.

Prijatelj me je pitao da li bih ja možda poželio nabaviti dron? Da li bi to možda mogla postati moja vrst zabave?Rekao sam mu da za sada ne namjeravam nabavljati dron.
Ono što mu nisam rekao je slijedeće:
Kao što su dronovi lijepa fascinacija mojeg prijatelja, dakle, nešto što ga ispunjava i nadasve zabavlja i veseli, tako je moja fascinacija i dalje pisanje lijepe književnosti.
Moram iskreno ovdje priznati – pisanje je moj „dron“.
Pisanje je za mene „letjelica“ koja me odnosi visoko zrak, daleko iznad svih, daleko iznad svijeta…
Pisanje je moja „letjelica“ koja me na velikoj visini, od koje jednostavno zastaje dah, pozicionira u jednoj točki iz koje mogu, bez ikakvih problema, kao kakav „orao književnosti“, promatrati svijet. Iz koje mogu nadgledati i promatrati najneobičnije detalje i promjene svijeta, koje možda prije nisam vidio ili uočio, ali mi ta nova pozicija i kut gledanja sada to omogućavaju.

A nit koja me veže sa letenjem i koja upravlja mojim letom je – mašta…

Dakle, moja fascinacija je i dalje mašta. Fascinacija mojeg prijatelja je dron, koji je kao „opcija moguće letjelice“ prvotno potekao iz nečije mašte. Dakle, izvor svega je mašta. Uvijek i svuda. A u svemu ovdje spominjanom naglasak je i na fascinaciji. A to je ono što mog prijatelja i mene, i sve one koji osjećaju bilo koju vrst fascinacije prema bilo čemu, nosi kroz život, veseli i uveseljava, odnosno ispunjava naš život. I ono što je najvažnije…
Čini nas istinskim ljudskim bićima, koja su sretna i ispunjena iznutra, a sve to zatim lako prelazi i na drugog čovjeka…

U tome leži moć fascinacije… Svakako one pozitivne fascinacije…

 

Tihomir Mraović