Dubrovnik – zašto ga volim?
000001 17/01/2019 1 Comment
Đir po Stradunu je dubrovački običaj, uvriježen generacijama. Sve počinje i sve završava na toj najljepšoj ulici na svijetu. Dobro, možda sam malo subjektivna ali Stradun je jedinstven i poseban i baš sam sretna što svaki dan điravam njegovim izlizanim pločicama i uživam u kolorima Grada koji se mijenjaju ovisno o vremenskim uvjetima.
fotograf Miho Skvrce
U tom điru uvijek sretnete puno mladih i starih, poznatih i nepoznatih lica, viknete u prolazu „Adio, kenova?!“, ali jedno lice uvijek je na istom mjestu, pogleda uprtom u istom smjeru, ne miče se, ne govori. Nijemo, ponosno i čvrsto stoji i promatra sve te prolaznike, kišu i sunce, buru i jugo, radost i tugu, poneki poljubac ili poneku psovku.
fotograf Miho Skvrce
Često mu prilaze, mjerkaju ga, zadirkuju, hvale i kude, a on nijemo odolijeva svim tim iskušenjima. I tako već 600 godina stoji samozatajan i dostojanstven – naš vitez Orlando.
fotograf Miho Skvrce
Nekad se na njegovom stupu vijorila zastava Republike, u novije doba ovisno o prigodi podiže se zastava Sv. Vlaha ili Dubrovačkih ljetnih igara. Ispred njega su proglašavane odluke vlasti, a ponekad je služio kao stup srama na kojem su prekršitelji zakona bili kažnjavani bičevanjem ili nekom drugom kaznom kao primjer ostalima.
fotograf Miho Skvrce
Često sam sjedila ispred njega, ili dodirivala mu lakat. Zašto baš lakat, mogla sam mu dodirivati i nos, glavu, oklop ili mač? Zvuči smiješno za one koji ne znaju ali sigurna sam da većina zna za „dubrovački lakat“, a to je vitezova desna podlaktica koja je bila dubrovačka mjera za duljinu (51,2 cm).
Ova godina proglašena je Orlandovom godinom u Dubrovniku, ali Orlanda ne možemo vidjeti.
fotograf Miho Skvrce
Ovaj nezaobilazan simbol Dubrovnika je ispucao na par mjesta, treba mirovanje, promatranje i sanaciju. Ograđen je, ali „upakiran“ u fotografiju kako inače izgleda sa sve četiri strane stupa i tako će ostati u dogledno vrijeme.
fotograf Miho Skvrce
Dragi viteže, falit ćeš mi u điru, sretna ti 600. obljetnica i želim ti brz „oporavak“!
Adio!
Ubrzo očekujte moj novi blog, vaša
Darija
Nila Miličić Vukosavić Rekao je : 05/02/2019 u 18:57
Bravo, Darija! Dok je Orlando na oporavku, ja se radujem tvom novom tekstu na blogu… Sretno!
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *