DVA DANA OKO PAGA / DRUGI DIO
000001 03/08/2019 No Comments
Nastavak…
Prošao sam Košljun, Šimune, Mandre pored otočića Mauna i Škrde i projurio Gajac i Novalju. Na benzinsku postaju nisam trebao. Za cijeli put oko otoka potrošio sam samo 40 litara goriva. Već je bilo kasno podne i trebao sam naći sigurniji vez kako bi prenoćio. Nekoliko kilometara od Novalje ispred kampa Navis dozvolili su mi da vežem brod na njihovu bovu. Ali more je bilo previše nemirno, pa sam potražio smještaj za prespavati, kod njih. Ljubazni konobar je odmjerio mene neobrijanog u staroj šilt kapi i surferskoj majci, pogledao tridesetogodišnju pasaru i tiho mi šapnuo, ovo vam je glamping i oko 200 eura je noć. Samo sam se nasmijao i uputio prema brodu.
Kako se more nije smirilo, odlučio sam naći neku uvalu gdje je mirnije za prenoćiti. Bilo je to hrabra odluka jer se već dan bližio kraju. Na svu sreću da sam se prepustio u Božje ruke jer već nakon 10 minuta smjestio me u malu mirnu lučicu, gdje sam proveo predivnu noć. Lagano sam se ljuljuškao u kabini kao beba u kolijevci i kroz prozore uživao u zvjezdanom nebu i mjesecu.
U 5 ujutro sam digao sidro i krenuo prema Lunu. Plovio sam pored Potočnice, Borovića, Jakišnice, Dudića dok su se s druge strane Paga nazirali otoci Mali i Veliki Lošinj i Cres.
Ovaj rt je Lun, koji se protegao prema otoku Rabu kao zadnja točka otoka Paga sa sjeverne strane. Nisam znao da je otok Rab toliko blizu otoku Pagu. Mještani znaju s Luna ići na benzinsku postaju na otok Rab, a ne u Novalju jer im je bliže.
Sve fotografije napravio je Saša Ćetković
Pojavili su se oblaci iznad otoka Raba koji su me pratili u sve manjem obimu do Stare Novalje. Dobro su došli za fotografiranje i da se malo ohladi moja usijana glava od sunca. Ovo mi je zadnje putovanje bez tende.
Ponovo sam se našao u Velebitskom kanalu, ali sa sjeverne strane. More se smirilo i stao sam u jednu predivnu uvalicu s morem boje tirkiza, koje se prelijevalo u tamno modro plavetnilo. Ta uvalica nije snimljena. 😉
Obično idemo na odmor u planine ili na more. Ovdje je zadivljujući spoj jednoga i drugoga.
U daljini nanizani Velebitski masivi. Najduža planina u Hrvatskoj, dugačka punih 145 kilometara.
Otok Pag je prepun zaljeva, uvalica, rtova i plaža. Ima jako puno izvora pitke vode i vrulja u moru.
Evo jedne uvale gdje sam doživio apsolutnu tišinu. Nema šume, nema zrikavaca, nema ptica, nema zvuka valova. Sve je u potpuno spokojnom miru. Pitam se kako uopće možemo čuti Božji glas ako ne doživimo ovako nešto.
Evo još jedne uvale…ima ih puno.
Od Žigljena prema povratku u Paški zaljev primijetio sam nešto neobično u brdima. Izgledalo je kao obično kamenje, ali kad se počelo micati uzeo sam teleobjektiv i vidio ovce koje stoje mirno s glavom u hladu i čekaju da prođe žega. Takvih prizora je puno, ali ne stanu u ovaj blog. Je li vidite ovce na vrhu ove stijene? Izgledaju kao dva sitna kamenčića.
Na ovoj fotografiji sam snimio istu stijenu samo s teleobjektivom.
Evo i ovna.
I s teleobjektivom…
Ovo je zadnji Barbatski pejzaž preko puta Karlobaga na domak Paškim vratima koja su mi bila širom otvorena da ispunim naše snove. Hvala tati i nebeskom i zemaljskom na tome.
Saša Ćetković
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *