EMPATIJA, SUOSJEĆANJE I VEGANSTVO

000001 13.01.2019. No Comments

EMPATIJA, SUOSJEĆANJE I VEGANSTVO

Pošto vam ovdje pišem o empatiji, suosjećanju i veganstvu, volio bih vam pokazati zbog koga to radim.

Danas ću vam pokazati lica životinja koja žive u azilima i utočištima. Sve slike koje ću vam pokazati su slike koje sam snimio u azilu Prijatelji Čakovec, azilu za pse Udruga Pobjede u Osijeku i utočištu za životinje KOKI u Sloveniji. Razlika između azila i utočišta je u tome što u azilima žive psi, dok u utočištima uglavnom žive druge životinje. Također, psi u azilima čekaju udomitelje, dok životinje u utočištu žive tamo do kraja svog života.

Psi koji se nalaze u azilima su psi koji su prije imali dom, kao i psi koji od djetinjstva nažalost žive na ulici. Kada ljudi ne bi kupovali pse, napuštali i zlostavljali ih, azili ne bi postojali. Udomljavanje pasa bi trebalo biti norma u svakom naprednom društvu jer „ljubav se ne kupuje“.

Životinje u utočištima su životinje koje su spašene… od opasnosti, boli, smrti. Često se desi da krava ili svinja slomi nogu na nekoj farmi te bude prodana utočištu zato jer ta krava ili svinja više nije „profitabilna“ (ne može se prodati klaonici). Takva je priča o svinji Stelli, koju ćete vidjeti na slici dolje. Na toj slici smo Ines i ja sa Stellom, presretni jer smo imali priliku provesti vremena s njom u utočištu KOKI. Stella je, naime, kao 3-mjesečna svinjica ispala iz prikolice na cesti farmeru u transportu. Tada je slomila nogu, a farmer ju je ubacio nazad u prikolicu i nakon nekoliko sati odvezao osobi koja je inače spašavala i brinula se o takvim životinjama. No, zabrinut za svoj profit, farmer nije dao Stellu samo tako u dobre ruke, nego je i naplatio Stellinu slobodu. Na svu sreću, kao što postoje ljudi koji žive od patnje drugih, tako postoje i dobri ljudi koji žive kako bi zaliječili patnju i traume drugih i pobrinuli se za njih. Tako je Stella našla svoj pravi dom.

Utočišta za životinje su mjesta koja se jednostavno moraju vidjeti… i osjetiti. Unutra nas čeka nešto što se ne može lako opisati riječima. Društvo, kultura, kao i korporacije koje se bave „uzgojem“ i iskorištavanjem životinja su nas emotivno udaljile od samih sebe, a kamoli od životinja. Upoznavanje tih bića koja se osjećaju sigurno (jedino u utočištu) je jedno jako vrijedno i oplemenjujuće iskustvo. Na tim mjestima imamo priliku osjetiti i uvjeriti se da je svaka od tih životinja živo, inteligentno, specifično biće – upravo kao svaki pas, mačka ili… čovjek. U biti svi smo isti. Svi imamo potrebu za preživljavanjem, toplinom, prijateljstvom i obitelji. Životinje su izuzetno inteligentne, što potvrđuju brojna istraživanja. Googlajte „animal intelligence“ i pročitajte više o tome.

U svima nama leži klica empatije. Na nama je da je otkrijemo, hranimo i njegujemo. Nadam se da će vas ove fotografije potaknuti na razmišljanje o posjeti azilu ili utočištu. Ono što azilima i utočištima treba je pomoć. Potrebni su volonteri, donacije i bilo kakva druga pomoć. Pozivam vas da odvedete svoju obitelj i prijatelje u azil ili utočište, upoznate ta divna bića i pomognete na koji god način možete.

Bolje, humanije društvo možemo kreirati samo mi, svojim interesom, voljom i trudom.

 

Dragan Šurlan
http://www.ZagrebBootcamp
https://www.instagram.com/ifeelanimals
https://www.facebook.com/zagrebbootcamp

Oznake :