Eurosong i događanja oko njega

000001 14/08/2019 No Comments

Moram priznati kako sam se kao vlasnik Freeoglasnika dvoumio trebam li uopće pisati ovaj blog ili ne. Što dobivam s time? Ništa. Je li to meni uopće treba? Naravno da ne. Hoću li nešto s ovim blogom uspjeti promijeniti? Opet znam da ne. Hoću li nepotrebno stvoriti neprijateljske tenzije? Naravno da da. Sve ja to znam, ali ipak ne mogu odoljeti da vam ne iznesem i svoj stav oko Eurosonga i ne mogu to zadržavati više u sebi. I tako krenuh pisati.

Gledajući  Eurosong 2019 godine održan u Tel Aviv-u, kao i prethodnih nekoliko Eurosongova opet ostadoh razočaran, kada uvijek iznova shvatim da nas sve države produkcijski, skladateljski, aranžerski i tekstualno mnogostruko nadmašuju. Što je to kod nas i u nama da forsiramo nešto svoje, a takva razina produkcije, skladateljstva i svega drugog je u realnom zaostatku za cijelokupnim glazbenim trendovima već nekoliko desetaka godina? Svi od Azerbajdžana pa nadalje nas mnogostruko premašuju, kako skladateljski, tako i produkcijski.

Pitam se jesmo li mi  možda „samomjerilo“ svjetske glazbene produkcije ili dopuštamo sami sebi luksuz određivanja i procijenjivanja produkcijskih smjerova i trendova zasnovanog na vlastitom iskustvu. Znate li da sve zemlje okruženja su nas produkcijski preskočile još prije 7-8 dugačkih godina?

Nekada kada nisu trebala velika predznanja i znanja, bili smo u igri, ali danas trebate znati kako se nešto radi, da bi bili i ostali u glazbenom poslu.

Je li moguće da ne možemo pronaći adekvatne ljude koji mogu pratiti svjetske trendove?

Naša produkcija uključujući i najbolje hrvatske producente izaziva salve smjeha ako ih ozbiljno analizirate, od soundova, aranžmana, ideja, melodijske linije da ne spominjem, tekstualno se okrećemo Balkanu itd..

Zar ne bi trebao biti glavni posao najboljih skladatelja i producenata u Hrvatskoj ulagati maksimalan trud i dovesti našu glazbu na nivo svjetske prepoznatljivosti?

Samo ako uzmemo primjer jedne male Albanije koja je iznjedrila nekoliko svjetskih vodećih izvođača, počinjete shvaćati da smo mi hrpa amatera, koja bezglavo zadržava nivo gluposti, ne bi li oni zadržali pozicije u kojima se trenutno nalaze.

Jednom sam sličan razgovor vodio s kolegom i u tom razgovoru sam ga pitao što on misli o svojoj završenoj pjesmi koja je imala toliko tehničkih nedostataka da zastrašuje. I zamislite što mi je odgovorio. „Ma prijatelju moj, tko to čuje“. Ostao sam zatečen ignorantskim pristupom i indiferentnošću svog uvaženog i vrlo uspješnog sugovornika i shvatio da smo zapeli u veliku glazbenu i stvaralačku krizu još prije 10-ak godina.

Znate li da se najveći hrvatski glazbeni producenti toliko hvale svojim emitiranjima i uspjesima za ne povjerovati, a u biti su samo mali obični priučeni bezveznjaci koji grčevito održavaju teško stečen status i vjerujte svjesni su da ništa ne znaju ili samo nešto malo znaju, a toliko se hvale i znaju da vani sa svojim znanjem ništa ne mogu napraviti i zato ostaju ovdje.

Recite mi ili navedite jednog hrvatskog glazbenog producenta koji je u stanju osvojiti svjetsko glazbeno tržište svojim tehničkim znanjem, iskustvom, skladeljstvom, tekstovima i cijelokupnošću glazbenog izričaja?

Mi samo možemo sanjati o takvom čovjeku, on se do sada još nije rodio, a vjerojatno i još dugo neće u ovoj glazbenoj meki.

Preslušajte sve hrvatske relevantne uratke zadnjih 10 godina i usporedite ih s najnovijim svjetskim trendovima i shvatit ćete vrlo lako sve o čemu pričam.

Niti znamo, niti smo talentirani.

U jednom intervju jednog od najrazvikanijih hrvatskih glazbenih magova čuo sam opet jednu bolnu rečenicu koja možda sve pojašnjava. Na upit novinara što on misli o hrvatskoj glazbi, on reče, u smislu- Ja sam svjestan da ne znam ništa o glazbi, ali sam za sve ostale ovdje predobar.

Upravo kroz tu rečenicu treba promatrati sve glazbene trendove i novitete koje nam plasiraju naši vodeći skladatelji, tekstopisci, aranžeri, glazbenici i producenti.

Ne možete biti producent ako ne slušate zadnje trendove i ne učite konstantno. A opet jedan možda najistaknutiji producent mi onako usput u jednom razgovoru na kavi reče: „Stari, nemam ti ja vremena slušati ništa, ja ti cijelo vrijeme radim i zauzet sam iduće 3 godine unaprijed.“

Pitam se kako jedan takav čovjek može biti vrhunski producent? A zamislite koliko je tražen.

U sportu smo vrhunski, a znate zašto? Jer se natječemo s najboljima i tako dobivate mjerilo, a u glazbi smo okrenuti sami sebi i potpuno izolirani od svega, pa i ne čudi zašto nam se sve ovo događa.

Zaključak, Eurosong niti zaslužujemo, niti znamo, niti smo u trendu, a kamoli da smo nekakvi inovatori i trandmaker-i . Ne znamo, ne možemo, niti ćemo još dugo, dok se ne probudimo i osvjestimo, tko smo i što smo, bez zavaravanja i uz realnu ogoljenost ne sagledamo stvari.

Svi koji me znaju, znaju da ne volim biti negativan i po prirodi nisam takav, ali sve me ovo malo ljuti, pa imam potrebu ovo podijeliti s vama. Svi glazbenici su svjesni situacije isto koliko i ja, ako ne i više, ali evo ja sam odlučio progovoriti. Ovo ne radim da bih kritizirao. Moja želja je kritizirati da bih motivirao, a ne kritizirati da bih kritizirao. Želim nas sve zajedno osvijestiti i htio bih da se nešto promijeni, kako bi ovakav tekst bio konstruktivna osnova budućih promijena, mi  to možemo i vjerojatno bi znali, samo moramo se odlučiti, više raditi i više ulagati u sebe same. Albanija nam je odličan primjer (Ritta Ora, Dua Lipa, Bebe Rexha, Action Bronson, Era Istrefi, Ermal Meta, Anna Oxa i Claydee Lupa). Zamislite koliko ih je. Ako su oni mogli, zašto mi ne bismo mogli? Ne možemo se u nedogled praviti glupi i ignorirati situaciju. Moj tekst nije usmjeren protiv pojedinaca, već na cijelokupno stanje na glazbenoj sceni. Poruka glasi, idemo se potruditi svi. Idemo svi dati svoj doprinos i maksimalno se založiti, za ostvarenje nečeg većeg i boljeg. Idemo na drugi nivo, na koji su već svi otišli.

Evo da malo naučim i olakšam put najpoznatijim hrvatskim skladateljima, da netko ne bi rekao bez pokrića i rješenja im spočitava. Dragi glazbenici, to vam netko već jedanput mora objasniti. Osnovne postulate kako napraviti pjesmu za Eurosong sada i ovdje možete pročitati.

– Otvorite Billboard 100 i učite. Pjesme na Eurosongu su rađene po tom kriteriju, a ne po vašem.  Tamo je sve,

– Strukture pjesama su strogo definirane već posljednjih 50 godina, a zamislite mi smo ih počeli primjenjivati unatrag 3-5 godina, te ih još mnogi ne koriste ispravno,

– Harmonijske slijedove učite od najboljih,

– Nema više pjevanja, prošlo je vrijeme izderavanja i dugačkog držanja tonova. Najveći hitovi se više pričaju nego pjevaju. Kratki tonovi vladaju. Kada to ne znaš ili ne razumiješ, onda ništa ne razumiješ,

– Prepoznatljiv uvod,

– Catch je neizostavni dio svakog hita,

– U falsetima se progovara u modernom popu,

– Tempo se ciljano prilagođava skladbi radi održavanja konstantne pažnje i uključenja slušatelja i posjetitelja, a ne radi se spontano i nenamjesnski. Ako je pjesma spora, mora biti istovremeno aranžerski siromašna (uobičajeni su samo klavir ili gitara) i tempo bi morao biti usporediv sa normalnim pulsom u mirovanju (60-100 otkucaja u minuti), odnosno uobičajenim otkucajima srca normalnog čovjeka. Od 120-135 BPM za bržu pjesmu,

– Za produkciju morate imati najnoviju kolekciju soundova. Morate znati kako ih smjestiti u prostor, ali svi naši najbolji producenti kada pokušaju raditi produkcije za van, to uvijek rezultira totalnom katastrofom, jer nemaju osnovno predznanje koje im omogućuje da to naprave. Na produkciji svi već rade zadnjih 50 i više godina, a mi smo ostali na samim elementarnim početcima produkcije i konstrukcije pjesme.

Samo neki od producenata znaju za ovo, mnogi ne, ali oni koji znaju, sve ignoriraju i informacije čuvaju za sebe. Zašto?

Pjevači su nam izvrsni i oni mogu ozbiljno konkurirati svjetskoj glazbenoj sceni, samo sve ovo drugo prateće ne zadovoljava kriterije jer neće i ne žele se mijenjati, dobro im je ovako.

Onima koji ne znaju, barem malo pomažem, a onima koji znaju ovo je ozbiljna poruka da ih razumijemo i budno pratimo što rade, te da im nećemo još dugo tolerirati nerad ili će doći neki mlađi i gladniji zauzeti njihovo mjesto.

Sve ovo što pišem jako me žalosti i istivremeno čini vrlo tužnim, da se uopće na ovakav način nekom moram obraćati, a vjerujte to najmanje želim.

Usput, mislite li da će ekipe na HTV-u dati otkaze svojim čelnim ljudima koji su preuzimali odgovornost za loše plasmane u zadnjih 20 godina na Eurosongovima? Naravno da ne, svi se ušute, opravdavaju s nekim jeftinim izlikama i glupostima, sve zataškaju i misle u sebi, ma što me briga, pa svakako ću opet iduće godine biti prvi čovjek Eurosonga, a svi će ove dosadašnje debakle ubrzo zaboraviti, kao i one prethodne.

Jeste li čuli da je netko dao otkaz ili ga zaslužio zbog neuspjeha na Eurosongu? Ja još ne pamtim nešto slično. Moralna odgovornost kao i u većini stvari kod nas ne postoji i trebat će puno vremena da uvedemo minimalne moralne standarde u glazbu. Imamo li snage za to? Nisam siguran.

Pa ako u eklatantnom svijetu sporta izgubiš uzastopno nekoliko utakmica, mijenjaju te, ali to pravilo u ovoj sferi ne vrijedi, već postaje bespredmetno s obzirom na postojeću situaciju u našoj glazbi.

Samo jedan kratki savjet, koji je u stanju svojom primjenom promijeniti sve, besplatno nudim voljenom HTV-u.

Ukoliko izvođač, skladatelj, tekstopisac, aranžer i HTV-ov rukovoditelj Eurosong projekta ne uspiju zadovoljiti kriterije minimalnog plasmana na aktualnom Eurosongu, u sljedeća 3 izbora im zabranite učestvovanje sa svojim ingenioznim uratcima u natjecanju. Imao si šansu, nisi ju iskoristio i snosi odgovornost i posljedice. Uči i razvijaj se sljedeće 3 godine i vrati se spremniji i bolji, dobro došao si. Međutim ako si uspješan, slijedi nagrada svima gore navedenima u emitiranjima.

Vidjeli bi kakva i kolika bi panika nastala u redovima hrvatske glazbene scene i na HTV-u da se uvedu kriteriji moralne vertikale, a u stvari u sportu i u svemu drugome to je normalno, međutim, ne zaboravimo ipak smo mi nešto posebno, „estrada“ i nedodirljivi HTV-ovi rukovoditelji.

Mislite li da će se nešto promijeniti? Čisto sumnjam.

Treba naše glave promijeniti, a tek onda možemo očekivati i neke veće i značajnije pomake.

Ispričavam se još jednom svima koji se nađu uvrijeđeni u ovom tekstu, nije bilo u lošoj namjeri i volio bih da se više potrudite i dokažete suprotno od svega ovog tu izrečenog. Nadam se da više nikad neću morati pisati na ovoj razini i da će sve ubrzo postati puno bolje.

Ovakav tekst ne može napisati novinar, može ga napisati samo jedan od njih, a to sam ja.

Srdačan pozdrav,

 

Marin Bukmir

https://www.facebook.com/marin.bukmir