Free 002 / NAJNOVIJI BLOG

000001 05/01/2019 No Comments

Prva ljubav mog intelektualnog života je bila polica stripova u knjižnici Medveščak. Uvezani godišnjaci i miris stisnutih stranica, nepoznati svijet koji otvaranjem stranice ulazi direktno kroz oči u mladi poluprazni mozak, bujna mašta koja se poticala svakim novim kvadratom progutanog stripa, izuzetna literatura i osebujnost stilova me i danas potiče da se mislima i djelima vratim tim starim užitcima požutjelih stranica otisnutog papira i da udahnem tu silinu prve ljubavi.

Knjige su bile logičan slijed i ljubav se nije podijelila nego umnožila. Svijet koji se svakom knjigom otvarao preda mnom  i saznanja o tome da je sve to dostupno malom klincu iz radničke obitelji niti male me nije zaustavilo u nakani da pročitam ih sve , barem koje sam vidio na policama. Mnoge nisam razumio, neke sam automatski čitao a neke ugradio u svoje biće kao temelj budućih afiniteta.

Na nagovor srednjoškolske kolegice otišao sam na izložbu fotografija našeg kolege iz razreda. Poznata lica su bila motiv crno bijelih fotografija omanjeg formata koje je netko vješt nanizao i objesio unutar okvira plakata iz školskih hodnika. Meni poznate face su bile potpuno drugačije viđene okom fotoaparata i mladog umjetnika koji se kasnije i proslavio. Shvatio sam vrlo jako da nemam oko i da nisam vizualni tip.

Svojedobno sam bio zaluđen nabavljanjem najsuvremenijih uređaja za reprodukciju zvuka. Nisam štedio ni vremena ni novca da bih se dokopao komada tehnike ako sam našao nešto što po mom uhu vrijedno posjedovanja i redovitog korištenja za zadovoljavanje svoji potreba za dobrim zvukom.

Dugi niz godina sam, prvo iz ljubavi prema glazbi određenog žanra a kasnije iz vjernosti zvuku određenih autora izvođača, kupovao svakojake nosače zvučnog zapisa. Pregršt vinila, kasnije cd-a množio se na mojim policama a u jednom trenutku sam čak uspio i katalogirizati zbirku da bih se mogao lakše snalaziti u obilju i raznovrsnosti.

Pristup radijskim i televizijskim programima i njihovim sadržajima satelitskim vezama za mene je bio poseban izazov. Dostupnost informacija sa svih strana svijeta i izobilje koje se pred mojim očima gomilalo, zahtijevalo je posebnu disciplinu jer se imalo što slušati i gledati u beskraj a da se nije do sada vidjelo ni čulo do sada.

Sjedim u toplini kvartovskog kafića, ispijam omiljeno gazirano piće servirano po svim uputama proizvođača, slušalice od 40 kuna mi miluju ušne rupe silikonskim kalupom, laptop ispred mene mi svira, gledam virtualnu predstavu prijateljice iz Perua a u donjem kutu se dopisujem s kolegom iz Amsterdama koji gleda isto. Prolazi mlada jedra djevojka pored mene i krajičkom oka krade sadržaj s mog ekrana.

Vremena se mijenjaju, mediji se mijenjaju, dostupnost više nije u pitanju. Vremena je sve manje.

 

Trpimir Vicković –  Vicko    

https://www.facebook.com/trpimir.vickovic