HTJELA BIH SAMO ZAGRLITI SVIJET
000001 02/08/2019 No Comments
Kakvo je ovo vrijeme u kojem smo se svi našli?! Jesmo li nakon mjesec dana pametniji, zreliji, kreativniji ili smo otišli u drugu krajnost pa “potonuli” u crne misli pune beznađa od onoga što donosi sutra?
Pust je moj grad ovih dana… u nas se to kaže “Niđe ni mačka ni kučka”, ulicama prođe tek pokoja mačka koja sada nesmetano osvaja sve dijelove inače pretrpanih ulica. Zvona se čuju kao nikada prije, a poneka dječja cika i vika dopre do prozora jer Stradun je sada igralište za djecu. I lijepo ih je vidjeti, lijepo je znati da ima puno male djece koja žive u staroj gradskoj jezgri, i da su radosna, glasna, bučna, nabijaju loptu, voze bicikle, romobile, role i imaju ulice samo za sebe.
Koliko je tuge u praznini grada, bez ijednog turista bez ljudi, (to je slika koja se ne može vidjeti nego ponekad usred zime), toliko je nestvarne ljepote i povijesti koja progovara iz stoljetnog dubrovačkog kamena. Grad spava, odmara i čeka neka druga vremena. Čak je i trava nikla na kamenim pločama ispred Kneževog dvora i na Gundulićevoj poljani, nevjerovatno i istinito!
U samo mjesec dana što tuda nije prošlo puno ljudi dogodilo se čudo.
Čuda su se sigurno dogodila i u mnogima od nas, od preispitavanja, preslagivanja, uređivanja naših dosadašnjih života do kreiranja i planiranja nekih budućih.
Snovi ne prestaju i ne nestaju, pa ni ova pandemija ih ne može ugasiti.
Koliko jako vjeruješ u snove u toj mjeri će se i ostvariti. A sada je pravo vrijeme za sanjanje, za neke druge i nove snove, od početka!
Od dana kada smo krenuli sa zatvaranjem svih aktivnosti, događaja, rada, putovanja, kretanja na koje smo navikli, počeli paziti na socijalnu distance i razmake od 2 metra (tko uopće nosi metar sa sobom), moja želja je postajala sve veća i jača – želja da zagrlim svijet! Raširiti ruke i obgrliti cijelu planetu, sve ljude, kontinente, zemlje, planine, rijeke, mora, oceane, jezera i parkove, životinje i biljke. Tako ih snažno zagrliti da osjete jačinu ljubavi koja nas spaja i uzdiže, daje snagu, nadu i pokazuje ono bitno u životu.
Htjela bih samo zagrliti svijet
Dotaknuti svaki dio ove planete
Predati poruku nade i mira
Pružiti utočište ljubavi i slobode!
Adio!
Darija Mikulandra Žanetić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *