I VETERINARI ODLAZE NA EUROPSKO TRŽIŠTE RADA

000001 04/01/2019 No Comments

Teško je u Hrvatskoj biti veterinar praktičar. Preteško. Kada kažem „praktičar” mislim na svakog onog koji se bavi praktičnim veterinarskim poslom, a njih je zapravo puno više nego što ljudi misle.

I kod nas je posljednjih dvadeset, trideset godina nastavljen svjetski trend rasta broja kućnih ljubimaca, pa većina ljudi o veterinarstvu zna toliko koliko poznaje doktora za svog ljubimca. Većina upravo onih umreženih vlasnika kućnih ljubimaca ne samo da poznaje rad svoga veterinara nego ga „zna” i bolje od samog veterinara. Naopako, vrlo često, no nije to jedina boljka ovog posla, toliko ih je da bi se o tome mogle knjige pisati. Pa i o depresijama i duševnim slomovima, propastima privatnog života, pa i samoubojstvima. A koliko je praktičara „na terenu” koji se bave liječenjem drugih životinja (kojih je sve manje) i poslovima veterinarskog javnog zdravstva, ne samo u nas… i svaki put kada se uopće dotaknem ove teme uvijek me boli ista ta istina, koliko mojih kolegica i kolega svakodnevno odrađuje razne stvarno ozbiljne i opasne, malo je reći odgovorne poslove iz područja veterinarske djelatnosti, a da se, kada se u javnosti o veterinarima govori, uvijek „moraju” iznova predstavljati kao pravi predstavnici svoje profesije jer – oni ne liječe ničije pse i mačke, pa za njih nitko ne zna.

Od veterinara kliničara se uvijek, u svako doba dana i noći očekuje bezgranična i bezuvjetna pomoć. Veterinara se doživljava kao doktora (liječnika), što on ustvari i jest, ali ga se već predugo doživljava kao profesionalca koji živi ili od zraka ili od ljubavi prema životinjama. Ljudi kao da vjeruju da veterinari žive od ljubavi prema životinjama, valjda zbog urođene empatije posebice prema bolesnim životinjama.

Nekada davno imali smo u državi drugačije ustrojen veterinarski sustav i možda se moglo očekivati da veterinari samo pomažu, štogod i kadgod treba. No, niti danas većina ne smatra da su veterinari profesionalci koji premalo naplaćuju svoj rad i trud, mnogi će neki reći da nije tako. Ipak, tako je.

Kad se sjetim da sam nedavno otišao u ambulantu na kraće konzultacije s liječnikom specijalistom i dva pokušaja razgovora od par minuta u ordinaciji platio 300,00 kuna, odnosno platio pravi pregled specijaliste… U veterinarskoj ordinaciji u Hrvatskoj ni danas nitko ne naplaćuje 300,00 kuna za deset minuta razgovora, a još je manja mogućnost da ijedan veterinar u ordinaciji naplati pregled, a da pregled nije obavio… A možda bi trebao, možda bi i razgovor trebao pristojno naplatiti jer svugdje se znanje plaća i svi će to odreda reći, za sebe. No, bolje da skratim daljnju usporedbu, a možda i daljnje pisanje i završim samo konstatacijom da se doktor medicine i doktor veterinarske medicine slično zovu, sličnosti je puno, dugotrajan je, zahtjevan i težak dodiplomski studij, pa i poslijediplomski, ali niti status niti druge praktične usporedbe ipak nema ili je daleka… I liječnici odlaze tamo gdje je više novca i svi to razumiju i opravdavaju, a svi se boje za svoje vlastito liječenje i nedajbože hitan slučaj i to je razumljivo. Istovremeno, odlaze i veterinari iako se o tome javno ne govori. Kada su kućni ljubimci u pitanju, uvijek se nađe druga ordinacija, ali neće ni to u nedogled. No, kada se uskoro počne osjećati i manjak veterinara izravno ili neizravno uključenih i u javno zdravstvo, moguće je svašta, možda i uvoz iz drugih zemalja. Baš me zanima kako će to izgledati. I završiti.

Dobro znam da odlaze i iskusni inspektori i iskusni terenci kojih već odavno nedostaje, veterinarske se ambulante zatvaraju i uz ovakav će trend biti uskoro nemoguće na dosadašnji način organizirati veterinarsku službu i za javne potrebe države. Pitam se, koga to uopće briga, misli li netko o tome? Znam da će reći da misli, ali da još nije uzbuna. Rijetki znaju da država nema vlastitu veterinarsku službu kao što ima vlastitu liječničku službu, a treba joj. To znači da uskoro valja očekivati bitne promjene, od percepcije do cijena, jer nije u pitanju estetika nego svima najvažnije – zdravlje, i životinja i ljudi.

S druge strane, neće svi otići van. Promijenit će poslove ako budu mislili samo na sebe i novce, kao što to čine svi ostali. A možda i neće jer biti veterinar ipak je poziv, ne samo zanimanje.

 

Veterina portal

http://veterina.com.hr