Indija – New Delhi i Agra.

000001 16.01.2019. No Comments

Indija – New Delhi i Agra.

Mnogi imaju mišljenje o New Delhiju kao o jednom kaotičnom gradu. Priznajem, moje mišljenje je isto. Ne samo da je kaotičan, nego je i opasan.

Pa gdje da počnem…

Svako putovanje u Indiju započne ili Delhijem ili Mumbaiem. Ja sam sletjela u Delhi zbog projekta koji vodim – grupne izložbe hrvatskih umjetnika „Memories” / „Other side project”.

Cilj mi je bio nakon odrađenog posla otići što prije u druge sigurnije gradove. Smještaj u Delhiju nalazim u Paharganju, poznatom backpackers ghettu.

Hostel je bio stvarno jeftin, ali je vlasnik naglašavao kako ne odgovara za stvari, jer svako malo se netko žali na krađu. U hostelu upoznajem djevojku Mary iz Kenije koja je stigla u Indiju kupiti kosu Indijki za svoje bogate mušterije, turistice iz Europe. Zanimljivo. U Paharganju , točnije u ulici Main Bazzar su najbolji dućani za kupnju takozvanih indijskih suvenira (čajeva, mirisnih ulja, odjeće). Prodaje se na veliko.

Čak i druge trgovine iz svih dijelova Indije nabavljaju robu u toj ulici. Cijene su stvarno različite, tako da ukoliko vas put nanese u Delhi, šoping svakako obavite tamo. Ali, da, pripremite se na mješavinu  različitih mirisa na ulici. Od smrada kravljeg izmeta na cesti, pomiješanog s mirisima street fooda, miris prezrelog voća i povrća, miris ispušnih plinova motora, tuk tuka i automobila…

Nitko ne slijedi prometna pravila.

Masa ljudi koji se deru jedni na druge, mnogo pasa. Krave na ulici. Kokoši u kavezima pripremljene za prodaju. Mnogo štandova s jajima (da, bez hladnjaka, po vrućini), možete kupiti jaja, uzeti pakiranje sa sobom ili vam odmah naprave omlet, začuđujuće je da je red beskrajno dugačak. Ultimativan hit su štandovi sa cijeđenim voćem i povrćem. Odmah sam isprobala sok od cikle i nitko mi nije rekao kako sam i da sam pola dana hodala sa brkovima od cikle, blago meni. Pohvalila bih za mene najbolji restoran u toj ulici, to je Krishna bar koji se prostire na nekoliko katova i s terase gledate gužvu i jednostavno ste sretni  što niste dio toga.

Vožnja tuk tukom (trokolica) zna isto tako biti stresna ako se u startu ne dogovorite za cijenu. Nevjerojatno mi je koliko su maštoviti i hrabri u postavljanju cijene, tako da vam u startu kažu cifru minimum 5 puta veću. Vi onda morate glasno i jasno reći cijenu, koliko biste platili i onda se nađete negdje na sredini… Za mene je to stress,  jer u Indiji više nego igdje drugdje moram biti jasnija i glasnija i ljuća da me shvate ozbiljno, jer smo ipak mi bijelci za njih izvor zarade.

Pohvalila bih Delhi Metro, kao  jeftin i dobar. Nakon odrađenog projekta želja mi je bila kao i svim turistima otići do Agre i vidjeti Taj Mahal. Ja naivna, obilazim putničke agencije za koje mi govore vozači tuk tuka, uporno naglašavajući kako je to jedina varijanta za stići do Agre. Cijene u agencijama u kojima se kupuju karte za vlak ili autobus su stvarno nevjerojatne. Prvo vas ponude čajem i pitaju putujem li sama. Zatim, što je nevjerojatno, odmah vam ponude najskuplji aranžman, koji obuhvaća 3 grada, vožnju avionom, vlakom i hotel…  A vi ste htjeli samo kupiti jednu kartu za vlak. I opet jasno i glasno kažete da vas to ne zanima, jer želite samo doći do Agre, bez hotela ili osobnog vozača.  Onda vas uvjeravaju kako je to jedini način, kako više nema karata za vlak, a vi jadni…  Ipak ste samo nekoliko dana u Delhiju i nikada više..

Stvari postaju zanimljivije kada vam ponude i avio kartu do Varanasija, a vi kao pravi low budget putnik na svome mobitelu pretražujete iste karte i nalazite identičnu kartu za otprilike 200 kn , dok vas on uvjerava da je minimum 2000 kn, pa ga pitate da vam pokaže na svome kompjutoru gdje to pregledava. On  vam okreće ekran i brzo prebacuje kursor na skuplje karte. Vi onda onako naivno kažete da vam nije pokazao najjeftinije opcije, a on vas i dalje uvjerava u svoje…  I tako, da, zadivljena sam njihovim samopouzdanjem i lažima.

Nakon  4-5 agencija, u zadnjoj sam uzela povratnu kartu vlakom do Agre, platila karticom i na slipu vidjela da su mi zaračunali 10 puta veću cijenu. Inzistiram da mi vrate novac, oni ne žele.  Zovem jedinu osobu koju znam u Delhiju, to je vlasnik galerije, kažem što mi se dogodilo, on razgovara s njima, kaže da će pozvati policiju, i oni jedva pristanu dati mi dvije trećine iznosa. Jurim i mislim si: Koje loše iskustvo! Ali u redu, barem sam uspjela veći dio vratiti. Pod dojmom pokušaja krađe I stalnih pogleda na ulici, ne osjećam se baš najbolje hodajući Delhijem. Nailazim na autobus koji ujutro kreće za Agru, cijena je stvarno mala – 500 rupija za povratnu kartu (50 kn). Ispitujem , je li to stvarno iznos za povratno putovanje? Ide li izravno za Agru? I jeli to turistički autobus? (zbog nepotrebnih stajanja). Za koliko sati je u Agri? Vozač me uvjerava da je to najbolji način za otići do Agre. Razmišljam, stvarno mi se čini ok, stanica je blizu hostela, a i cijena je u redu. Uzimam.

Ulazim u bus u 6 ujutro, sama. Vozač i ja sami u busu. Nešto mi je čudno, pa gdje su drugi turisti? Niti mi autobus ne djeluje više turistički kao jučer kada sam uzimala kartu. Nakon nekoliko  stanica ulazi 30-ak  lokalnih muškaraca. I mislim si: Ok Marija ovo ćeš zapamtiti. Vozim se ja tako s njima, u međuvremenu su ušle i neke žene s djecom.

 

 

Stajali smo svako malo, bez klime, a i ventilatori nisu radili..

U Agru sam stigla nekoliko sati nakon predviđenog termina, i kaže vozač ovdje smo dva sata , a onda idemo dalje. Tada sam shvatila da je to organiziran tour Hindu hodočasnika, a Agra je bila usputna stanica. Kako sam ipak htjela više vremena provesti  tamo, uzela sam novu kartu (ovoga puta moderan autobus) za doći natrag do Delhija.

Taj Mahal  je svakom turistu predivan. Platila sam ulaznicu oko 1000 rupija, jer sam strankinja, ali sam zato odmah ušla, (lokalci plaćaju 100 rupija, ali čekaju nekoliko sati da bi ušli) tako da je i vrijedilo.

Predivan Taj Mahal vraća me u stvarnost, u sekundi sam zaboravila na sve probleme i  što me još sve čeka u povratku natrag.

Indija je zemlja različitosti, ili vam se sviđa, ili ne. Niti u jednoj drugoj zemlji nisam naišla na tolike razlike u kulturi, ophođenju, arhitekturi, prometu pa i klimi. Razlike su goleme od jedne indijske pokrajine do druge. Upoznala sam stvarno mnogo divnih ljudi. I da, ne treba generalizirati, svejedno mi se Delhi sviđa baš zbog tih ljudi, a ljudi čine mjesta posebnima.

 

Marija Lopac

https://www.facebook.com/marija.lopac

Oznake :