IZ KALEŽA PILI SMO
000001 13/08/2019 No Comments
Prve ljubavi se ne zaboravljaju. Nevine su i posebne. Romantične. Strastvene. Mladalačke. Djetinje. A onda prođu. I ipak ih se više ne sjećamo. Život sa svojim jednadžbama i nepoznanicama nas zarobi. Postajemo praktični i više nemamo slobodnog vremena. Razdvojimo se. Zaboravimo se. Možda. I onda se u nekom trenutku ponovno sretnemo. Drukčiji. A opet isti. I ako ste pjesnikinja, iz tih susreta nastane pjesma. Jer mi smo i ono što smo danas, ali još uvijek i ona prošlost koja smo bili.
IZ KALEŽA PILI SMO
Iz kaleža pili smo
i na gorskom kristalu
ljubili se
ljubili se
ljubili se
usnama tvojim
rajski vrtovi bjehu zakriljeni
vječnost nam je bila svjedok.
Gitara, Segovia i Winnie the Pooh
koja kombinacija
čardaši i glečeri
bilo je jednostavno voljeti
i čuditi se
i čuditi se
zlatni moj dječače.
U Zagrebu, u Pragu
čudesno smo postojali
na Dolcu, u četrnaestici
na Hreljiću
u našim platnenim papučama
s crvenim vezicama.
Tako mladi s kaležom u rukama.
Prelistavajući Mačka u čizmama.
Jedući orahe.
Zagrljeni.
Bili smo. U trajanju.
Na gorskom kristalu.
Od dobrih vila čuvani.
I onda te sretnem ponovno
nakon milijardu života
nakon stotinu progutanih Svemira
u dvojci koja vozi na Žitnjak.
Nisam kupila kartu.
Ti si nosio vrećice.
Sanja Pilić
https://www.facebook.com/sanja.pilic.3
https://www.instagram.com/sanja.pilic3/?hl=en
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *