JE LI ZNATIŽELJA UBILA MAČKU?

000001 25/07/2019 No Comments

Sigurno ste, kao i ja, išli svakog dana istim putem na posao pa više i niste primjećivali ljude, zgrade niti stabla oko sebe. A onda, jednog dana, odlučite podignuti pogled! Wow… odjednom se ne prestajemo čuditi ljepoti skulptura na fasadama zgrada i krošnjama drveća. Osluškujemo pjev ptica i zastanemo ispod balkona u cvijeću. Kad sam se ulovila u jednom takvom trenutku, odlučila sam češće gledati oko sebe i tražiti detalje. Također sam mijenjala put kojim idem od kuće do posla. To je tako lako i zabavno!

Kao mala djevojčica željela sam postati astronaut. Obožavala sam filmove i serije o svemiru i izvanzemaljcima. Maštala sam o tome kako putujem u svemirskom brodu nepoznatim galaksijama i srećem neka čudna bića koja mi otkrivaju tajne svemira, postojanja i svega. Zapravo, bila sam silno znatiželjna. (Najsličnije iskustvo tome bilo je putovanje u svemir kojeg sam kroz virtualne naočale doživjela na izložbi Nikole Tesle.)

Nekih dvadesetak godina kasnije korporacijski svijet postao je moja galaksija. Radila sam u globalnim kompanijama, pokretala odjele nabave i logistike, a umjesto u svemirskom brodu, išla sam avionom na poslovna putovanja. Promijenila sam nekoliko poslova i to u različitim industrijama pa su se i moje destinacije mijenjale. Bila sam okružena novim ljudima, radila sam u drukčijim uredima, uvodila druge softvere i radila na različitim projektima. Uvijek sam s veseljem gledala na te početke. Novo je zanimljivo. Međutim, nakon nekog vremena, i te nove i drukčije stvari počele su izgledati sasvim obično.

Srećom, ta moja osobina – znatiželja ili radoznalost, poticala je moju želju za učenjem i pomogla mi je u propitivanju kako mogu biti bolja u tome što radim. A budući da sam znatiželjna, istraživala sam i o tome zašto me privlače nove stvari i zašto volim učiti.

Znatiželja je intrinzična želja za stjecanjem novih informacija i ključni je faktor učenja i pamćenja u svakodnevnom životu.

Rijetko se čudimo onome što radimo svakog dana. No, zato ćemo brzo primijetiti sve što je neobično ili drukčije. Novi suradnici, novo računalo, novi WC papir, novi zakon. Činjenica je da naš mozak privlače nove stvari. Žene obično brzinski „snime“ kako netko izgleda od glave do pete i primijete novu frizuru, odjeću ili nakit. Moram priznati da tu vještinu snimanja nisam baš najbolje izbrusila. Valjda mi je negdje drugdje fokus.

Tražila sam informacije o znanstvenom istraživanju znatiželje. Došla sam do podataka da su se prva istraživanja fokusirala na znatiželju kao na specifičnu osobinu, a nedavna otkrića sugeriraju da nas znatiželja čini sretnima. Reakcija mozga na novost je povećana razina dopamina, hormona sreće, zbog čega se povećavaju i naša motivacija i koncentracija. Kad uspješno odradimo neku aktivnost, to nas motivira da idemo dalje. Fokusiramo se na ono bitno i ne dopuštamo da nas druge stvari u tome ometaju.

To znači da znatiželju možemo i vježbati. Jedan od korisnih alata je – postavljanje pitanja.

Iako se uz znatiželju često povezuje izreka da je upravo ona ubila mačku, Einstein je rekao: „Važno je nikad ne prestati postavljati pitanja. Znatiželja ima svoj razlog postojanja.“ I ja se toga držim.

Prošle godine pokrenula sam radionicu postavljanja pitanja. Zašto? Zato što su me na svim ostalim treninzima koje održavam polaznici tražili da vježbamo postavljanja pitanja. Koja pitanja trebamo postavljati u pregovorima? Kada da ih postavimo? Kako ću znati koga trebam pitati? Neš ti pitanja – rekli su neki – pa to svaki dan radimo… a onda kroz vježbe vidimo da to i nije baš tako lako.

Jedna od važnijih stvari o kojoj treba voditi računa je – fokusirati se na ono što ne znamo. Osoba koja postavlja pitanja treba biti svjesna i osjećati se ugodno s tim što ne zna. Za primjer nam mogu poslužiti brojni znanstvenici i istraživači koji su samo jednim pitanjem pokrenuli niz rasprava. Tu treba ego staviti na minimum. Na žalost, kod nas je česta bolest epidemija stručnjaka. Svi misle da moraju sve znati. Umjesto postavljanja pitanja, na sve imaju odgovore ili upadaju drugima u riječ. Kao da smo u školi i borimo se za bolju ocjenu. Koliko nas ego ograničava da saznamo i postignemo više? Ako postavim pitanje osobi za koju smatram da zna nešto više o temi koja me zanima, koja je najgora stvar koja mi se može dogoditi? A koja najbolja?

Volim postavljati pitanja. Naravno, treba imati mjeru. Kako ne bi ispalo da sam bolesno znatiželjna (uzgred budi rečeno, Zagreb film je je napravio crtani film „o ljudskoj znatiželji, bolesti za koju do danas još nije pronađen lijek“), ja unaprijed kažem da sam – silno znatiželjna. To obično bude ljudima simpatično i prihvatljivo pa ležernije nastavljamo dalje s igrom pitanja i odgovora.

Nije znatiželja ubila mačku, nego neznanje!

I evo dodatnog pitanja: Zašto sam odabrala znatiželju kao temu?

Zbog toga što je znatiželja pokretač. Povijest pamti znatiželjne koji su otkrivali nove kontinente, nove materijale, nove procese… Zamislite skok kojeg je napravio um grčkog mudraca koji je zaključio da je svijet sazdan od najmanjih čestica. Mnoge današnje znanstvene discipline sve duguju tom početku.

Alkemičari su se pitali „što ćemo dobiti ako pomiješamo tvar A s tvari B“ i tako postavili temelje današnjoj kemiji. Istina, tražili su „kamen mudraca“, no to ne umanjuje koristi koje današnje čovječanstvo ima od njihove znatiželje.

Danas se znanstveni pristup malo promijenio, ali ostala je stara dobra znatiželja. U traženju odgovora koriste se novi alati. Računalne simulacije zamijenile su klasične pokuse pa se štede i vrijeme i novac.

Moj prijedlog je: vježbajte znatiželju i učinite svoj život zanimljivijim!

 

Renata Ivaštinović

Poslovna savjetnica, voditeljica projekata, trenerica i coach

www.nabavaplus.hr

linkedin.com/in/renata-ivastinovic

[email protected]