Jedan dan

000001 17/01/2019 No Comments

Jedan dan je naziv moje izložbe koju sam imao 2015-te godine u Photo Art Galeriji „Batana“. Galerija se nalazi u centru predivnog Rovinja, uz more.

Htio sam prikazati kroz fotografiju ljepotu jednog dana koji počinje u rano svitanje i završava sa mjesečinom. Sa 24 fotografije, 24 sata koji tvore dan.

Na dan otvorenja je bilo nevrijeme s obilnom kišom i jakim vjetrom, tako da je došlo malo ljudi. Tih desetak posjetitelja koji su se hrabro probili kroz nevrijeme, bili su mokri od glave do pete zajedno sa mnom. Ali na čuđenje domaćina ja sam bio baš dobre volje. U zadnjih četiri godine imao sam pet samostalnih izložbi i najteže mi je od svega stati pred puno ljudi na otvorenju gdje očekuju da kažem nešto… po mogućnosti pametno. Svaki put uništim svoje otvorenje kad progovorim. Pojede me trema.

Zato uvijek imam uz sebe kustosicu kao što je Višnja Slavica Gaboud.

Evo što ona kaže o izložbi.

U kojem trenutku započinje priča o novome danu? Usred noći, ili s pojavom jutra, u ranu zoru? Dal´ nakon što u ponoć utihne posljednji otkucaj sata tad još snenu danu pozdrav pošalje Mjesec, ili u svitanje, kad nebom se razlije svjetlost, razbuđenu danu široko se nasmiješi Sunce?

Višnja osim što zna lijepo pričati na otvorenju zna i lijepo pisati. A ja znam samo lijepo fotografirati.

Zato uživajte u svakom satu jednoga dana.

Ovu fotografiju mi je otkupila Hrvatska Turistička zajednica i sa njom reklamira Hrvatsku po cijelom svijetu. To su prve jutarnje zrake sunca kad još mjesec nije pobjegao sa dnevne scene.

Ovako izgleda rano jutarnji poljubac kopna i otoka u Velebitskom kanalu. S lijeve strane je Velebit, a s desne otok Pag.

Prosvjetljeni oblak poslije kiše.

Dolazak bure. Ležao sam na molu i snimao buru koja razvlači oblake. Za nju sam dobio 2016 prvu nagradu na fotografskom natječaju „Kao na nebu“. U sastavu stručnog žirija je bio Dr.sc. Miroslav Mikota, profesor fotografije i naš proslavljeni bloger Petar Sabol, profesionalni fotograf sa titulom EFIAP I EPSA.

To je snimak iz aviona, Dolomiti. Više me asocira na morske valove sa pjenom.

Ovo je također avionski snimak. Vrana je iz moje zagrebačke dubrave. Stavio sam ju iznad (kvarta) uz pomoć photoshopa.

Za ovu fotografiju ustao sam se u 4:30 sati ujutro. Ubacio svoju foto opremu u kabinu čamca. Plovio po mraku sat vremena i pješačio pola sata na drugu stranu otoka. Čekao sam izlazak sunca iznad Velebita, a dočekao katamaran. Da njega nema ne bi imali osjećaj veličine Velebita. Ta fotografija mi je nagrađivana više puta i zbog nje sam završio na nagradnom putovanju u Francuskoj. Isplatilo se.

Ova cijela serija fotografija je nastala po mraku. Najveći otvor blende, osjetljivost dignuta maksimalno i ekspozicija do granice oštrine jer se ljuljao čamac. Totalno ekstremni uvjeti za snimanje. Ploveći po bonaci napravio sam lagane valove za poziranje.