KAKO OSTAVITI DOJAM?

000001 13/01/2019 No Comments

Jedno od najvažnijih pravila u manekenstvu, osim naravno fizičkih predispozicija, je ostaviti dojam ili izdvojiti se iz mase. Ovdje ne mislim samo na klijente, u ovoj industriji bitno je impresionirati gotovo svakoga s kim se susrećete u poslovnom smislu. Počevši od agenata i agencija, pa sve do šminkera, frizera, stilista jer možda će vam upravo oni bookirati idući posao, ili vas predložiti svojim klijentima za nadolazeće poslove, naravno ako impresionirate.

Mnogi modeli, pogotovo nova lica početnici, smatraju da je posao završen u trenutku kada vas potvrde za posao, jer već ste izdvojeni iz mase, već vas žele, trebate se samo pojaviti u studiju, egotrip radi svoje, pogotovo na počecima karijere.
Ali vjerujte mi, iako potvrđeni za posao ili ste već u studiju/backstageu i dalje ste itekako zamjenjivi.

Dat ću za primjer svoje prvo snimanje u inozemstvu, za ni manje ni više nego prestižan Marie Claire magazin s tada najboljim turskim fotografom. Mojoj sreći nije bilo kraja kada mi je agencija javila da sam bookirala čak dva posla s istim fotografom, ega nikada nisam ni imala, tako da sam pristupila tom snimanju naivna, skromna, prepuna uzbuđenja i nesvjesna katastrofe koja me čeka.

Sve je krenulo savršeno, komplimenata na račun mog fizičkog izgleda nije falilo. Vrhunski tim frizera, šminkera, stilista na setu, sve je vodilo ka ozbiljnom, 12 stranica dugom editorijalu prestižnog magazina koji bi bio pun pogodak za modela koji tek počinje. Sve dok nisam počela pozirati. Ili bolje rečeno – ne pozirati. Jednostavno, nisam znala kako pozirati za editorijal. Svaka poza, to jest svaka od tri poze koje sam izmjenjivala, više je podsjećala na izbor za miss sporta Slavonije i Baranje, nego profesionalno snimanje editorijala za Marie Claire. Fotografu nije trebalo dugo da shvati da ja pojma nemam što radim i da će morati pozvati drugog modela ili ponoviti snimanje, jer koliko god da je vikao, pokazivao mi primjere iz drugih magazina, molio da se pomaknem i pokušavao me naučiti, pomaka nije bilo. Ja sam i dalje bila miss sporta, ne manekenka. Zaista cijenim njegov trud, netko drugi bi me hladno poslao kući nakon pola sata, jer ponavljam, sve smo mi zamjenjive.

Editorial nikada nije izašao, zapravo je, ali u njemu je bila druga djevojka. Fizički, neskromno mogu reći, na puno nižoj razini od mene, ali toliko dobra u poziranju i pred kamerom da je cijeli editorijal podigla na još viši level nego što se itko nadao. To vam je, dragi moji, dokaz da izgled nije sve u manekenstvu.

Nakon tog lapsusa, osobnog poraza i sramote, odlučila sam kupiti sve magazine koji postoje i proučiti svaki modni editorijal koji bi u njima našla. Od pokreta tijela, pozicije ruku, izraza lica drugih manekenki u magazinima, pa ponavljati sve pred velikim ogledalom, proučavati svoje tijelo i u kojim pozama izgleda najbolje, najmršavije, najskladnije, tražiti kutove i poze koje laskaju mojim crtama lica, i pamtiti i eliminirati one koji definitivno ne laskaju. Znam da to zvuči malo nerealno ili smiješno, ali vjerujte mi isplatilo se.

Danas me često klijenti zovu “kraljica poziranja “, skoro svako snimanje završim prije vremena i klijenti i fotografi me najčešće bookiraju ponovno, pogotovo ako ih nekoliko puta tijekom snimanja nasmijem svojim glupim šalama ili zabavim životnim pričama. Eto, na to sam mislila kada sam rekla na početku – bitno je impresionirati.

Obzirom da vam ovaj blog pišem iz backstagea revije u Parizu, bojim se da je to sve od mene za ovaj put, jer usprkos gripi i groznici koja me trese već tri dana, ipak se moram vratiti pričanju glupih viceva i socijaliziranju s backstage masom.