KAKO POMOĆI DJECI NAKON POTRESA?

000001 02.01.2021. No Comments

KAKO POMOĆI DJECI NAKON POTRESA?

Stresna situacija poput potresa je izazovna za sve, za dijete, ali i za roditelje koji mu žele ublažiti traumu i pomoći. Djeca rane i predškolske dobi mogu različito reagirati na stres i situaciju potresa, na primjer neutješnim plakanjem, pojavom straha od odvajanja, pojavom straha od mraka, mogu se javiti teškoće spavanja i promjene apetita, razdražljivost i regresija (povratak na raniji stupanj ponašanja). Kod djece nešto starije osnovnoškolske dobi, može doći do teškoća spavanja i promjene apetita, mučnine ili povraćanja, agresivnog ponašanja, pojave različitih strahova, glavobolje i povlačenja od vršnjaka.

Kako pomoći djetetu i sebi?

– Održite dnevnu rutinu (doručak, igra, izlazak vani, ručak, popodnevni odmor i slično). Rutina djetetu daje osjećaj sigurnosti koji mu je neophodan u situacijama krize. Rutina i osjećaj sigurnosti će vama, a onda i djetetu vratiti osjećaj kontrole nad životom.

– Imajte razumijevanje za njegova regresivna ponašanja („opet traži dudu iako ju je ostavio“, „opet ne želi spavati sam“). Ove situacije će proći kad okolnosti budu manje stresne.

– Na način kako ono to najbolje razumije, objasnite djetetu kako nastaje potres. Dozvolite da vam postavlja pitanja na koja možete odgovoriti bez osobitih detalja ili zajedno potražiti odgovor na internetu. Razgovarajte s djetetom što učiniti ako se dogodi novi potres (zajedno spakirajte ruksak, pokažite mu gdje se skloniti i slično). Naglasite im da postoje ljudi koji nam pomažu kada se nešto dogodi (vatrogasci, policajci, volonteri).

– Dozvolite djetetu da izrazi kako se osjeća, bez obzira o kojim osjećajima je riječ, sve emocije su normalne (strah, ljutnja, tuga). Imajte razumijevanje za njihove osjećaje. Igrom će dijete normalizirati iskustvo traume i “proigrati” neke njene aspekte. Dozvolite im to.

– Djeca gledaju i kopiraju vaše modele suočavanja sa stresnim situacijama, to jest s potresom. Razmislite koje načine suočavanja vi koristite i probajte biti učinkovitiji i smireniji. Nemojte biti prestrogi prema sebi, situacija potresa osobito je izazovna za vas kao roditelja.

– Budite iskreni prema djetetu, ako ste uplašeni, izrazite svoj strah i zabrinutost pred djetetom kako bi dijete razumjelo da je to jedna sasvim uobičajena reakcija. Zadržite pribranost i umjerenost u tome.

– Smanjite svoju i djetetovu izloženost medijima. Prizori koje vide na vijestima mogu na njih djelovati uznemirujuće i zastrašujuće.

– Budite fizičkim, ali i emocionalno dostupni, u trenucima krize dijete više nego inače treba blizinu i tjelesni kontakt (grlite ga, ljubite i mazite.)

Nakon potresa, pokušajte djetetu objasniti što se točno dogodilo, što je potres i kako inače trebamo reagirati. Pokažite mu što sve nosite u svom ruksaku i gdje stoji. Bilo bi dobro kad bi dijete moglo imati listu brojeva koje može nazvati u situaciji straha i panike i odvajanja od roditelja (kod djece osnovnoškolske dobi).

Većina djece uz podršku roditelja prođe ovu kriznu situaciju, situaciju potresa bez osobitih teškoća. Ali, ako dijete nakon 4-6 tjedana i dalje ima teškoće spavanja, pojačanu osjetljivost na zvukove, razdražljivost i drugo što mu ometa normalno funkcioniranje, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Prema nekim istraživanjima svako dvadeseto dijete nakon šest mjeseci od potresa izražava teškoće mentalnog zdravlja.

Ponekad zaboravljamo da su najjednostavnije stvari u životu besplatne, svima dostupne, a najbolja su pomoć djeci u svim situacijama stresa i krize. Zagrljaj, poljubac, razumijevanje, utjeha i igra. Koristite ih u neograničenim količinama, učinkovite su, a nemaju nuspojave.

Sretno!

 

Mr. spec. Žana Pavlović

https://www.facebook.com/zana.pavlovic.3

Oznake :