KAKO SE HRVATSKA SLUŽI NAJMOĆNIJIM SREDSTVOM KOMUNIKACIJE U XXI STOLJEĆU?

000001 17.11.2019. No Comments

KAKO SE HRVATSKA SLUŽI NAJMOĆNIJIM SREDSTVOM KOMUNIKACIJE U XXI STOLJEĆU?

Odmah, na samome početku ću reći (a to zna cijeli normalan, poslovni svijet) da je najmoćnije sredstvo komunikacije, danas u svijetu, slika (fotografija). Čovjek je prije otprilike 170 godina, otkrivši proces dobivanja fotografije, postigao jedno od najvećih otkrića u svojoj povijesti postojanja. Prvo, uspio je zaustaviti vrijeme. Drugo, slika (fotografija) je postala vrsta novog jezika i pisma, kao komunikacijskog sredstva na planeti Zemlji.

Ljudi u Hrvatskoj uopće nisu svjesni značaja slike, odnosno fotografije. Pisano pismo je staro par tisuća godina, jednako kao i umijeće govora, a fotografija je za samo oko 170 godina postala najmoćnije sredstvo komunikacije. Prije fotografije, ljudi su morali putovati na različite destinacije i usmenim putem (ili crtežom) predočavati željene informacije i to na jeziku zemlje u koju su došli.

Kod nas takav način komunikacije se nastavio do današnjih dana i kao što je svima poznato, danas rijeke takozvanih poslovnih ljudi, uglavnom iz privrednih grana kao što su turizam i razne proizvodne grane, putuju po svijetu, po raznoraznim sajmovima, seminarima i ostalim skupovima. Što oni, u stvarnosti rade? Zadojeni važnošću i veličinom samog (ili same) sebe smatraju da ako se baš ONI ne pojave na tom mjestu, ništa neće biti od posla. Naravno, pri tome se troše ogromna sredstva (u Hrvatskoj nikad nisu javno objavljeni iznosi, iako imamo pravo znati jer je to je novac svih nas). Kad bi znali i htjeli učiti od drugih, uređenijih zemalja, koje su, također kapitalističke, kao i mi danas, onda bi MORALI znati da je osnova kapitalizma profit. Da bi se ostvario što veći profit treba smanjiti troškove, uz povećanje proizvodnje.

Kako bi se takve odluke provodile, potrebno je da ljudi koji rukovode tvrtkama ili institucijama pomno vode računa o vrstama i visini troškova. U ime bratstva i jedinstva, u ime takozvane naše demokracije i sistemom nezamjeranja, nitko nikoga ne kontrolira i  ne postavljaju se pitanja o potrošnji sredstava. Naročito se ne postavljaju pitanja o efektima uloženih sredstava. Po povratku s tih sajmova, konferencija i razno raznih skupova, svih vrsta, ti ”stručnjaci” se pojavljuju u medijima i svi daju ista najuspješnija izvješća (uglavnom u postocima). Po njihovim opisima, nakon tako velikih poslovnih uspjeha, teći će nam med i mlijeko, jer ”oni” su nas otkrili svijetu i sad svi znaju za nas i za sve ono što možemo i imamo.

Jednu rečenicu ponavljam već 10 – 15 godina: “Uz sve što imamo u našoj maloj lijepoj zemlji to su ljudi, prirodna i kulturna baština i svijet je to već prepoznao, a mi ostvarujemo prihode od turizma kao grad Prag ili grad Beč” (ponavljanje je majka mudrosti – ali samo kod normalnih ljudi).

Jedino što je napravljeno jest to da su poslije perioda od preko 20 godina, koliko je Hrvatska dobivala nagrade po svijetu, uglavnom s mojim fotografijama i Ljubičićevim dizajnom, maknuli sa scene i njega i mene. To su uradili onog trenutka kad sam počeo javno iznositi ovakve činjenice koje i Vama predočavam. Nema više nagrada iz svijeta i nikome u Hrvatskoj to ne fali ili smeta.

Kako smo mi narod kojem je nakon socijalizma još uvijek važan položaj (osim dobrih primanja, odgovara i egu), predlažem da se te stranačke, ideološke, podobne i slične osobe ustoliči na odgovorne položaje, ali ne mogu oni, samo zato što obnašaju funkciju direktora donositi stručne odluke, o kojima pojma nemaju, a sve što odluče svodi se na nivo dosjetki ili kome će prije koja “velika“ ideja pasti na pamet.

Turizam je kreativna grana, a o kreativnim poslovima isključivo kreativci trebaju donositi kreativna rješenja. Pa sama riječ kreativac to govori. Međutim, tko kod nas gleda na logiku, kad je u pitanju ego? Isto važi i za velike firme u Hrvatskoj. Pa zar nije nelogično da sve velike i manje firme svoje proizvode ne reklamiraju s bezbroj predivnih motiva iz Hrvatske, radeći pri tome dvostruki učinak? S jedne strane, upotrebljavajući takve motive nitko im ne može konkurirati jer su unikatni, a s druge strane stvaraju povećani imidž Hrvatske. Ali, koga više briga za imidž Hrvatske. Danas je u Hrvatskoj najvažniji bolesno i nakaradno stvoreni ego. Postoji vic koji glasi: ”Kako Vlaj komparira riječ lijep? – Lip, lišpi, nu me” Zato ja, ovu današnju politiku zovem ”NU ME”.

Ako te i takve osobe, koje su lišene bilo kakvog obzira i odgovornosti prema društvu, obitelji, pa čak i svojoj djeci (jer gledaju samo sebe i sad) misle da imam nešto protiv njih, osobno, varaju se. Meni, kao ekonomistu, stalno je na pameti glavna karakteristika današnjeg našeg sustava (a bit će i u budućnosti) PROFIT, a oni svojim nečinjenjem ne priskrbljuju taj profit našoj domovini.

Ne shvaćam predsjednika Vlade koji ne vidi da je danas cijela Hrvatska taoc takvih ljudi i njihovih nečinjenja. Problem Hrvatske je u neznanju, nehtijenju i nečinjenju!

Sve to može biti drukčije, kvalitetnije i puno, puno uspješnije i bolje. Kako?

Pa, vratimo se na početak ovog teksta. Ako razumom, sviješću, voljom, znanjem…… počnemo gaziti ego i podvrgavati se ”općem” onda ćemo vrlo brzo doći u normalu.

Najprije treba vratiti vjeru u domaćeg čovjeka. Bezbroj je primjera o izuzetnim pojedincima u Hrvatskoj. Preneseno iz socijalizma, slavimo samo osobe iz sporta, glume, pjevanja. Taj kult su stvorili vladajući koji obnašaju kojekakve funkcije, jer ONI (identificirajući se) s pobjednicima se penju na pozornice i razne pijedestale i ONI im dodjeljuju nagrade. Adrenalin kojeg pri tome stvaraju je važniji od bilo čega normalnog, zajedništva, napretka….

Trebamo vratiti  KREATIVCE, u svim granama privrede i društva uopće. A uklonjeni su zbog toga što njihovim dolaskom sa znanjem i sposobnostima, dolazi do izražaja neznanje i nesposobnosti odgovornih (ali vladajućih). Kreativci su ljudi koje je Bog ili priroda obdario osobinama koje se ne mogu tako lako naći. Samo s uspješnim kreativcima zemlja može ići naprijed. Oni su ti koji stvaraju nova, kvalitetna i prosperitetna djela.

Dakle vratimo se na ustoličene i ”izuzeto važne”.

Ako treba, neka ostanu na tim važnim položajima, slavimo ih kao božanstva, klanjajmo im se, ali neka nemaju pristupa donošenju kreativnih odluka. Sasvim je shvatljiva i normalna potreba svih ljudi da rade i dobiju posao, ali mi je neshvatljivo, nekarakterno, neljudski i krajnje nepošteno kad ljudi, koji nemaju kvalifikacija i  koji su nestručni, samo zato što imaju vezu ili bilo kakvu privilegiju prihvaćaju vrste poslova koji se zasnivaju, isključivo na stručnosti. Sve ovo, također, vrijedi i za one koji im, zloupotrebljavajući svoj položaj, takva zaposlenja omogućuju.

Naravno, nije problem, ako je takvih slučajeva 5, 10, 100, ali jest problem i to vrlo velikih razmjera, kada je cijela Hrvatska prekrivena takvim ”stručnjacima”. Uz sve samohvale od strane rukovodećih, kako nam je sve bolje i bolje, logično se nameće pitanje, a kako i koliko bi nam tek bilo bolje kad bi stručne poslove radili stručni ljudi koji zbog takvih makinacija bivaju prisiljeni otići iz svoje zemlje (koja ga je školovala) drugoj, stranoj državi ostvarivati profit. A isti su nam zakoni po kojima se taj profit ostvaruje. Razlika je jedino u provođenju istih.

”Pijani bogataši”.

Cijela armija naših emisara koji nekoliko puta godišnje pohode sajmove i okupljališta svih mogućih vrsta, neka ostanu kod kuće (ako ništa onda zbog vrlo velike uštede troškova) i rade svoje organizacijske i provedbene poslove, a umjesto njih pošaljimo u svijet najljepše slike naše domovine. Te slike neće trebati avion, hotel, hranu, a niti prevoditelja, jer slika – fotografija govori univerzalnim jezikom, kojeg će razumjeti ljudi po cijeloj planeti Zemlji, a da pri tomu ne treba niti riječi reći.

Osnovni preduvjet je stručnost i znanje izuzetno malog broja ljudi koji su sposobni napraviti takve slike.

Zatim, jednako tako važno je da o kvaliteti, samo kvalitetnih slika, odlučuje struka, a ne ustoličeni direktor koji kvalitetu ne prepoznaje, ali zna da ”mali (ili mala) od njegove(njene) sestre ima aparat i da ima smisla za fotografiju” pa je danas pravilo da se poslovi dodjeljuju osobama s kojima su u srodstvu. Zbog takve politike u posljednjih desetak godina izgled promidžbenih materijala, kojima  se predstavlja Hrvatska je ispod svih nivoa i  s jedne strane ne pravimo ispravnu promidžbu, a s druge, stvaramo totalno krivu sliku (tko to potpomaže?).

Umjesto da povećavamo imidž Hrvatske (kojeg sam i sam s još nekoliko kvalitetnih fotografa – ali samo nekoliko, imao čast stvarati), na ovaj način se urušava sve već stečeno.

Kad nešto traje, a traje već desetak godina onda nema sumnje da se to ne događa slučajno. Razlog može biti ili opća glupost ili amnezija ili loša namjera. Skloniji sam ovoj posljednjoj tvrdnji.

Sve može, ali da Hrvatska ide naprijed, e to ne može. Ako itko od rukovodećih ljudi (manje više svi ili većina me poznaju) u vrhu Hrvatske pročita ove moje poruke, ako posumnjaju da sam subjektivan, onda im samo mogu poručiti da sam upravo ja našoj domovini Hrvatskoj donio daleko, daleko, najviše nagrada. Ne trebam se ni za što nikome dokazivati. Sve što sam naveo je, na žalost, ISTINA i to poražavajuća istina.

Želim reći da već nekoliko godina nastojim našim rukovodećim ljudima ukazati na ove probleme. Oni ih ne vide jer to nije njihova struka i logično je da to ne znaju. Međutim, vrlo vještim i perfidnim manipulacijama (iz samog vrha države) su me u tome spriječili. Nedavno formirana grupa oko Predsjednice, koja treba donijeti pametno rješenje je formirana od nekih ljudi koji “luk nisu jeli ni mirisali“.

Kao što sam već naveo, najtrofejniji sam fotograf Hrvatske od osnutka do danas (uopće me se ne tiče što će mi netko prigovoriti za neskromnost – to je, jednostavno ISTINA). Kako to da pri osnivanju takve grupe nitko od tih sveznadara, nije pozvao mene (ili nekog drugog) kao čovjeka koji je u prethodnom periodu većinski sudjelovao u najvećim projektima, mene kao čovjeka koji se tako uspješno bavi poslom koji predstavlja najmoćnije sredstvo komunikacije, danas u svijetu.

Cijeli skup je formiran s ciljem novog i značajnijeg brendiranja Hrvatske u svijetu. Načinom kakvim se to radi, očigledno je da će i ovog puta najvažnije biti eksponiranje pojedinaca, koji još uvijek ne shvaćaju (e, da je znati da ne znaš) da su opet zaobišli najmoćnije sredstvo komunikacije u svijetu – sliku. Koga to onda pozivaju? Tko će im doći?

Dakle, hoće li itko pametan u Hrvatskoj smoći toliko hrabrosti i krenuti u ispravljanje svih ovih istina, danas u 2019.  godini?

Ima li još međunožnih žlijezda u Hrvatskoj??? Zdravi bili!

 

Ivo Pervan

www.studiopervan.com

https://www.facebook.com/studio.pervan/?ref=br_rs

 

Kategorije : Foto
Oznake :