KAKO ŽIVJETI (OD FOTOGRAFIJE) U HRVATSKOJ

000001 05.11.2019. No Comments

KAKO ŽIVJETI (OD FOTOGRAFIJE) U HRVATSKOJ

Kao profesionalni fotograf s dugogodišnjim iskustvom pozvan sam da nešto napišem o problemima mog zvanja. Za to je neophodno da konačno odvojimo dvije različite stvari, a nekima toliko slične ili gotovo iste. One nas u biti sputavaju i ne daju da radimo svoj posao, već nam ruše kredibilitet.

To je razlika između profesionalnih fotografa i ostalih fotografa.

U današnje vrijeme kad je polu-profesionalna oprema postala jeftinija i dostupnija široj populaciji i kada jake svjetske kompanije ulažu ogromne novce kako bi s pametnim telefonom mogli napraviti dobre fotke i video, dolazi nova generacija hrabrih samozvanih fotografa koja svoje ogromno neznanje vješto skrivaju  savršenom novom tehnologijom. I sve to može funkcionirati jedno vrijeme u idealnim uvjetima dok ne dođu ekstremniji, gdje onda više ne funkcioniraju. Ali za taj njihov herojski poduhvat do nevolje koja ih je raskrinkala naprave veliki nered. Klijent je zbunjen i više ne može prepoznati tko je tko i koliko što košta. Jer takvi  fotografi su heroji i kad zarade pola našeg honorara.

Ima i iznimki koji su u problematiku nove tehnologije ušli dublje. I znaju vrlo elokventno i stručno fascinirati klijente svojim pričama o korekciji aberacije objektiva, dualpixel RAW-a, prioritetima autofokusa, tonova, direktnom slanju preko WiFi-a, o lociranju GPS-a… međutim svaki put kad sam i ja fasciniran njihovim znanjem i kad naiđem na njihovu fotografiju na billboard-u pored ceste, ostajem razočaran opet otkrivenom ogromnom prazninom ne likovnosti i nezadovoljavanja osnovnih zakona gledanja.

U Hrvatskoj je to moguće jer je bitnije koga poznaješ, a ne koliko vrijediš. Ne vrijede ni međunarodna priznanja, ni fotografske škole, ni tridesetak godina profesionalnog iskustva, niti članstvo ULUPUHA i HZSU-a. Sve je to bezveze, kažu samozvani fotografi kojima takva fotografska škola ne treba, jer kažu nije kvalitetna. Oni nikad ne bi platili ni kunu za participaciju na međunarodne natječaje. Jer što bi oni dokazivali svijetu da su najbolji, kad oni znaju bolje. A osim toga ako ne dobiješ nagradu bacio si novac. A i ta naša udruženja fotografa ULUPUH-a su bezveze, a u njih na žalost nisu mogli ući zbog rigoroznih kriterija. Ili nisu ni pokušavali, jer im je lakše kritizirati. Čuo sam neki dan da blate i naše samostalne i grupne izložbe, jer oni su jako samokritični i imaju visoke kriterije. “Ne bi bilo kaj izlagali.”

Bez obzira na sve ima klijenata koji prepoznaju kvalitetu i zbog njih još postojimo i živimo od fotografije.

Zato pozivam one koji su nas prepoznali i one koji to nisu, da dođu na našu žiriranu izložbu KOM/ART 2019, ULUPUH-ovih fotografa. Žirirana znači da nisu svi mogli proći kriterije, nego samo nas 18. I mi smo samokritični 🙂 Tema izložbe je pokazati kako s našim komercijalnim radovima od kojih živimo, uspjevamo unijeti likovnost.

Otvorenje izložbe je 07.12.2019. godine u 12:30 sati, po prvi puta na Grafičkom fakultetu u Getaldićevoj 2 u Zagrebu. Želimo pokazati mladima da je moguće živjeti od kvalitete i u Hrvatskoj.

Dok se mi kao profesionalci igramo fotografijom, oni se igraju fotografa. Kad se njima desi dobra fotka, nama se ne smije desiti loša. Jer ostajemo bez posla i novaca, za razliku od stalno zaposlenih osoba drugih profesija, koji ponekad odluče biti fotografi.

Nikad nije bilo toliko puno fotografa i tako malo dobrih fotografija. Baš čudno, zar ne?

 

Saša Ćetković

http://fotocetkovic.com/

https://www.saatchiart.com/fotocetkovic

http://cetkovic.wix.com/rg-photo

 

Kategorije : Foto
Oznake :