Knin, pršut, kobasice i trihineloza

000001 07/02/2019 No Comments

Toliko mi je žao ljudi u Kninu koji su, ni krivi ni dužni, prije tri mjeseca oboljeli od trihineloze, da niti mogu niti želim prešutjeti ovu temu, a možda i ovaj tekst nekome bude od pomoći da se bilo kome drugome ne dogodi isto.

To troje oboljelih u Kninu prije tri mjeseca, troje je ljudi za koje hrvatska javnost nikada prije nije ni čula. Da se kojim slučajem radi o nekim svjetski poznatim osobama, možda glumcima ili drugim zvijezdama, koji su kao turisti došli u Knin ili drugdje i jednako tako oboljeli, o tome bi se pitalo i samog predsjednika Vlade, a svjetski nam mediji ne bi baš pomagali opravdati niti sebe ni događaj. Iskreno, ne volim ni ja takve „što bi bilo kad bi bilo” priče, ali one su prilično opravdane za gotovo svakog sigurnosnog stručnjaka koji se bavi predviđanjem kriznih situacija, naročito za onoga koji se bavi sigurnošću hrane jer sigurnost hrane je ipak krajnje ozbiljna tema, za svakoga.

Brojne svjetski poznate osobe nakon svog boravka u Hrvatskoj javno hvale hrvatsku hranu i bilo bi dobro učiniti sve što je moguće da ona (p)ostane poznata i kao svjetski brend sigurne hrane. E, sad, hoćemo li iskoristiti aktualni događaj i svijest javnosti o tome ili nećemo… Vjerojatno nećemo.

Kninski nam slučaj ne ide u prilog promidžbe sigurne hrane, ali i iz njega se može naučiti, ako smo pametni, a jesmo. Međutim, gotovo sam siguran da će se pronaći neki ‘opravdan’ razlog da se u to ne dira, da je ipak sve u granicama zadovoljavajućeg i da idemo dalje. A, onako, najiskrenije ljudski, tko to može reći ljudima koji su zbog trihineloze proveli dvadeset dana u bolnici, a niti danas nisu zdravi jer začahurene ličinke trihinele još nose u svom tijelu?

Savršeni sustav bi trebao zaštititi i neinformirane i neznalice

 I sam priznajem da ne znam je li cilj postojećeg sustava sigurnosti hrane na razini EU osigurati 100% sigurnu hranu (životinjskog porijekla) za 100% populacije koja živi ili boravi na njezinom području ili samo moguće zdravstvene rizike porijeklom iz hrane svesti na najmanju moguću mjeru. No, siguran sam u nešto drugo. Postojeći sustav sigurnosti hrane u Hrvatskoj kroz posljednje godine otkriva nesukladnosti na razini ispod 2% uzetih uzoraka, ali tu spadaju i slučajevi neodgovarajuće higijene u procesu proizvodnje kada nije ugrožena zdravstvena ispravnost hrane, slučajevi kada se hrana još nalazi kod proizvođača, pa još nije ni upućena na tržište, i slični.

Prema službenim izvješćima Europske agencije za sigurnost hrane, koja se odnose i na rezidue, postotak je sličan.

Dakle, tzv. nesukladnih proizvoda na tržištu statistički vjerojatno ima i manje od 1% što ne zvuči puno, ali nitko ne zna gdje je tih 1%, da ga uklonimo. Ako ovi postotci i nisu u decimalu točni – više ili manje, nebitno je da se radi i o 0,1%. Bitno je da odlučimo želimo li stvarno 0% ili ne, jer što smo bliže 0% to je cijena hrane viša, a istovremeno se traži sigurna, kvalitetna, ali jeftina hrana.

Svjestan sam da ove konstatacije o postotcima nimalo ne pomažu oboljelima niti na bilo koji način sprječavaju da se drugima dogodi isto. Pa, ako već ne možemo olakšati oboljelima, možemo li spriječiti da se to ne ponovi? Možemo, kada utvrdimo tko je odgovoran za ključnu činjenicu (označavanje zdravstveno neispravnog mesa zdravstveno ispravnim) i to tako što ćemo uvesti dodatne korake ili mehanizme kontrole u onoj kritičnoj točki sustava u kojemu se ključna činjenica dogodila, ili odmah iza nje.

Sporna oznaka zdravstvene ispravnosti

Dakle, savršenog sustava nema, a otvoreno ključno pitanje kninskog slučaja još je žig. U medijima je konstatirano da ne znamo radi li se o oznaci zdravstvene ispravnosti koja je napravljena originalnim žigom, kakve inače izdaje Ministarstvo poljoprivrede, a kojim ovlašteni veterinar kontrolnog tijela označava zdravstvenu ispravnost mesa ili se radi o oznaci na mesu koja potječe od falsificiranog žiga. To navodno trenutno utvrđuje policija. Ne znamo je li u pitanju pogreška ili zloupotreba službenog žiga ili moguća neslužbena upotreba falsificiranog žiga.

Ako vještaci utvrde da je oznaka originalna odnosno da potječe od originalnog žiga onda će odgovornost pasti na leđa ovlaštenog veterinara čak i ako nije on osoba koja je označila meso.

Ako bude utvrđeno da oznaka nije originalna odnosno da oznaka potječe od falsificiranog žiga, morat će se utvrditi tko se usudio.

Žig kojeg izdaje Ministarstvo, a kojim se označava zdravstvena ispravnost mesa, smije koristiti samo ovlašteni veterinar, doktor veterinarske medicine kojega je država ovlastila da u njeno ime obavlja ove poslove. Stručna, savjesna, oprezna, odgovorna i kvalificirana osoba, svjesna svih rizika i opasnosti, pa čak ovdje možemo zanemariti i cjelokupno zakonodavstvo koje joj visi za vratom i reći da ni to nije važno koliko njezina vlastita svijest o mogućoj ugrozi nečijeg (pa i vlastitog) zdravlja i života ako se ovaj posao ne odradi prema pravilima struke i savjesti. Nisam nikada niti čuo za nekoga tko bi trihinelozno meso označio kao ispravno i svjesno ugrozio sve, pa i sebe.

Je li sustav predvidio mogućnost pogreške?

Kako sustav sigurnosti hrane može biti pripremljen na ovakve situacije? Tako da ih predvidi, jer niti jedna inspekcija ne može spriječiti niti sve moguće pogreške niti kriminalne radnje.

Kninski slučaj dokazuje da nije upitno da se na tržištu može pojaviti meso koje ima oznaku zdravstvene ispravnosti, a da nije zdravstveno ispravno.

I bez obzira na to radi li se o propustu ili slučajnoj pogreški jednog čovjeka ili pak o kriminalnoj radnji drugog, sustav ovakvu situaciju može predvidjeti i onemogućiti.

Zaista se iskreno nadam da će oboljeli imati što lakše zdravstvene tegobe i da će im biti osigurana sva moguća pomoć.

Nadam se i da će sve utvrđene činjenice biti iskorištene za dodatno unaprjeđenje sustava sigurnosti hrane za kojega i oni koji u njemu rade kažu da uvijek može biti bolji i da se na tome stalno radi. Nije neistina reći da sustav funkcionira, pogotovo ako ne mora osiguravati 100% za 100% i to ne znači da je sustav loš. No, da je bolji, članovi nesretne kninske obitelji imali bi sada ipak sretniji i zdraviji život.

 

Veterina portal

http://veterina.com.hr