KNJIŽEVNOST I VJEČNOST

000001 27/07/2019 No Comments

(Sve vrijeme svijeta)

Zašto mislimo da nešto nije dobro? Recimo, kada dođemo u knjižnicu i suočimo se s morem knjiga, kreće naša selekcija u odabiru knjiga za čitanje. Selekciju radimo na osnovu subjektivnog doživljaja određene knjige. Biramo naslove knjiga koji nam se iz nekog razloga čine interesantnim; neke naslove o kojima nešto više znamo iz riznice opće kulture ili iz nekih drugih izvora. Ili neke koje nam je netko preporučio ili neke koji su medijski eksponirani ili nam nešto intimno znače ili slično. A ove druge naslove ignoriramo.

Kada malo bolje razmislimo o navedenoj tematici i kada je malo bolje rasvijetlimo u vlastitom umu, iznenada shvatimo slijedeće.

Pa sve knjige su ustvari dobre! Nema loše knjige!

Naime, iza svake napisane i objavljene  knjige stoji veliki trud i zalaganje. Prije svega, pisca koji je smislio i napisao rukopis, koji će zatim biti uobličen u knjigu. Zatim, tu je veliki trud ljudi koji su oblikovali rukopis kako bi ona mogla biti ukoričena: urednik izdanja, lektor, korektor, ilustrator i slično. I naposljetku tu je i trud ljudi koji su davali tehničku podršku kako bi knjiga bila tiskana.

Dakle, da bi jedna knjiga nastala potreban je enorman, zajednički trud čitavog tima ljudi. A mi uzmemo neku knjigu u ruke i u sekundi procjenjujemo je li ona dobra il ne, je li zavrijedila našu pažnju ili ne, je li zavrijedila naš trud pri čitanju, naše ulaganje vremena u otkrivanje njezinog sadržaja.

Vrijeme je ovdje ključna riječ koja sve objašnjava.

Mi u stvari nemamo dovoljno vremena na raspolaganju kako bi pročitali sve knjige na svijetu. Na žalost, kao ljudska bića smrtni smo i prolazni. (Možda bi nam drvo iz vrste Sekvoja, koje živi i po tisuću godina i više, moglo posuditi po koju godinu života? Raspitajmo se) 😉

Da… Da imamo na raspolaganju više vremena, za konstruktivno življenje naših života, manje bi bili kritični i sve bi nam bilo dobro. Ovako, u nedostatku vremena, bilo kakvog vremena, onog pravog vremena, kako bi nešto pojmili na pravi način, jednostavno smo osuđeni nešto proglasiti manje vrijednim i na to ne gubiti vrijeme.

A kada bi na raspolaganju imali sve vrijeme svijeta, shvatili bi da se varamo u našoj procjeni što je dobro ili loše. Shvatili bi kako je u suštini sve dobro.

Shvatili bi da je svaka knjiga dobra i vrijedna naše pažnje i truda čitanja.

Ali na žalost, nemamo dovoljno vremena i mi hitamo i žurimo kroz ovaj život. Žurimo percipirati što više toga. A jedini kriterij što ćemo percipirati je u tome je li nešto, po našem mišljenju, dobro ili loše i je li nešto vrijedno našeg vremena ili ne.

Ah, samo kada bi imali na raspolaganju sve vrijeme svijeta…

Gdje bi nam bio kraj?

Uistinu gdje?

 

Tihomir Mraović