Kochi (Indija- Kerala)

000001 07/02/2019 No Comments

Kao prava ovisnica o putovanju, uzimam avionsku kartu iz New Delhija do Kochija, (pokrajina Kerala) koja je bila stvarno jeftina. Malo sam googlala  i naučila da je Kochi povijesni grad, ali i da ima prekrasne plaže. Mislim da je to izvrsno, malo povijesti, a i plivanje  mi se sviđa. Dolazim u Kochi. Odmah osjećam određeni ”europski štih”. Ovdje promet teče uobičajeno, muškarci ne gledaju u vas toliko očito i općenito se na cesti osjećate sigurnom. Sviđa mi se grad, pogotovo stara povijesna jezgra.

Ovaj grad je u prošlosti bio središte prodaje mirodija. Pokorili  su ga Portugal, Nizozemska, a na  kraju i Britanija. Sve se to jasno vidi u povijesnim građevinama, primjerice Matanchery palace ili Aspinwall hause. Povijesno, Vasco de Gama je stigao u Keralu (Kozhikode) u 15. stoljeću, te je tako Indija otkrivena Europljanima. Na svojem trećem putovanju u Indiju, umro je u Kochiu, bio je sahranjen u St. Francis Church koja je jedna od najstarijih katoličkih crkvava u Indiji (sagrađena 1503. godine), ali su njegovi posmrtni ostaci kasnije prebačeni u Lisabon. S obzirom na povijesno gledanje pokrštavanja stanovnika, ne čudi da je pokrajina Kerala izrazito katolička, hinduista ima vrlo malo. Također mi se jako sviđaju mali restorani i pekarnice u Baker, Burger ili Princess ulici, u samom centru koji imaju pravi europski stil.

I sam naziv ulica sugerira kao da nisam u Indiji. Osjećam se kao da sam u posebnoj državi unutar Indije. Ovdje je sve nekako posloženo, smireno, čisto. Zapravo se u Kochiju osjećam kao doma. Kažu da se ljudi vraćaju u Kochi zbog dobrog osjećaja, mislim da je to i slučaj sa mnom.

Stvarno prekrasno. Ali jedan minus, na žalost ovdje  nema plaža, nema plivanja. Glavna plaža u Kochiju nije za plivanje. Do prve plaže trebate ići trajektom (udaljena je  oko 5 minuta) i nakon toga autobusom nekih sat vremena (Cherai plaža). Inače, nedavno su izgrađeni naftni terminali, tako da im od tada turizam jako nazaduje, a i čistoća mora nije dobra. Dalje od središta grada  naišla sam na mjesnu plažu. Na njoj se ljudi ne kupaju, samo ribari ulaze u more zbog  svojih mreža i ponekad djeca nevjerojatno, ali istinito potpuno odjevena u plićaku kojiput zarone. Problem je velika onečišćenost plaža, smeća na plažama ima  toliko da ne možete položiti ručnik. Žalosno. Također nevjerojatno, smjela sam se kupati na toj plaži isključivo obučena od glave do pete, duge hlače i duga majica. Svejedno su mještani došli gledati tko to pliva. Ukoliko imate vremena, savjetujem vam da odete za relaksaciju osim već spomenute Cherai plaže, na Andhakaranazi plažu koja je udaljena 28 km i izvrsno je povezana autobusom. Meni je najdraža Marari plaža, udaljena dobrih 46 km. Putovala sam motorom oko sat vremena, ali isto tako možete doći na ovu plažu autobusom ili tuk- tukom.

Također za svaku preporuku je obići riječne pritoke, ili kako ih oni zovu Backwaters. Turistički izlet traje skoro cijeli dan i stvarno se isplati.

Oduševilo me i Biennale u Kochiu, kako cijeli grad diše za te izložbe  koje su postavljene u raznim muzejima, galerijama, ali i starim napuštenim tvornicama.

Zanimljivost je što u Kochiu svaki muškarac nosi bradu i brkove, i fizički više nekako liče na Arape nego na Indijce. I opet Google kaze da se oni niti ne nazivaju Indijcima, nego Malayalcima, nasljednicima Drevida i govore malayalamskim jezikom. Još jedna zanimljivost, znamo za Bollywood, ali znate li za Malaywood? Malayalamska inačica Bollywooda. Nigdje drugdje nisam vidjela toliko ljudi na jednom mjestu zainteresiranih za glumu, amateri glumci svako malo snimaju neke filmove. Filmovi imaju odličnu režiju i produkciju. Kada sam došla u hostel prvi dan, odmah me vlasnik pitao da li sam zainteresirana za kraću ulogu u filmu koji se snima. Ja na kraju nisam pristala jer nisam imala vremena, ali djevojke iz hostela su odmah bez razmišljanja išle snimati. Još jedna posebnost je njihovo plesanje. Njihovi posebni brzi pokreti u ritmu, potpuno su drukčiji od ostatka Indije. Njihov tradicijski ples je Kathakali, a možete ga vidjeti u središtu grada.

Zanimljivost je da je pokrajina  Kerala prva po pismenosti u Indiji, te je zastupljen matrijarhat. Također prvi su po suzbijanju kriminala. Naziv za Keralu je ” Gods own country ” i stvarno je drukčija i posebnaja od svih drugih dijelova Indije koje sam posjetila. Priroda je prekrasna. Stanovnici su ponosni na svoje podrijetlo. Tradicijska hrana u Kochiju je thali koji se poslužuje na listu banane.

Riba je vrlo zastupljena u prehrani, a hrana je vrlo začinjena. Najdraže jelo bilo mi je stue – govedina u kokosovom mlijeku s grožđicama i začinima. Preporučila bih tibetanski restoran u samom središtu grada, pored bazilike Santa Lucia.

Za turistički obilazak Kochija bit će vam dovoljna tri ili četiri dana. Alleppey, Varkala i drugi gradovi u blizini, ovisno o želji idealni su za nastaviti vaše putovanje.

 

Marija Lopac

https://www.facebook.com/marija.lopac