KOLIKO SE POŠTUJU OBRAZOVNA PRAVA DJECE U HRVATSKOJ?

000001 28/04/2020 No Comments

U članku 28. Konvencije UN-a o pravima djeteta navodi se kako svako dijete treba biti ohrabrivano na pohađanje škole do najvišeg stupnja koji može postići, a u članku 29. kako obrazovanje djetetu treba pomoći u korištenju i razvijanju vlastitih darovitosti i sposobnosti, kao i pomoći naučiti ga živjeti u miru, štititi okoliš i poštivati druge ljude.

Konvencija o pravima djeteta međunarodni je dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (to jest, koja ju je potpisala i ratificirala) mora jamčiti svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale. U Hrvatskoj je Konvencija na snazi od 8. listopada 1991.

Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ciljevi odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama su:
1. osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima,
2. razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta,
3. odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva,
4. osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i stručnih kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnog gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i dostignuća,
5. osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.

Odlike osobnosti kojima se teži u odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi su: samostalnost, inicijativnost, istraživački duh, stvaralački interes, komunikativnost, poštenje, pravednost, samopouzdanje, poštivanje drugoga i briga o drugome, tolerancija i razumijevanje, samostalno i kritičko mišljenje, miroljubivost, odgovornost, osjećaj za jednakovrijednost i jednakopravnost svih ljudi, solidarnost, suradnički duh te samosvjesnost.

informationcroatia.com

O kršenju dječjih prava u Hrvatskoj svake godine izvještava pravobraniteljica za djecu. Unazad 15-ak godina u porastu su prijave kršenja prava djece, a prijave kršenja obrazovnih prava druga su po redu među najviše prijavljenih pojedinačnih prava. Porast kršenja dječjih obrazovnih prava u proteklih 15-ak godina vidljiv je u izvješću pravobraniteljica za djecu za 2018. godinu, gdje je napravljen pregled po godinama. Tako je 2005. godine zabiježena tek 31 prijava povrede obrazovnih prava, dok su u izvješću za 2020. godinu navedene 492 prijave povreda obrazovnih prava. Prijavama je bilo obuhvaćeno 384 djece i 177 grupa djece (odgojno-obrazovnih skupina, razreda ili ustanova).

Pojedinačne prijave povreda prava djece u području odgoja i obrazovanja odnosile su se na:
● dostupnost odgoja i obrazovanja,
● sigurnosne, prostorne i organizacijske uvjete,
● kadrovske uvjete te programe i sadržaje,
● međusobne odnose roditelja i radnika odgojno-obrazovnih ustanova,
● primjereno obrazovanje djece s teškoćama u razvoju (TUR),
● odgoj i obrazovanje za vrijeme epidemije Covida-19.

“Škola za život” naziv je eksperimentalnog programa čiji je nositelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U programu sudjeluje 48 osnovnih i 26 srednjih škola iz svih županija u Republici Hrvatskoj. Eksperimentalni program provodi se u 1. i 5. razredu osnovnih škola te u 7. razredu za predmete biologija, kemija i fizika. U srednjim se školama provodi u 1. razredu gimnazije u svim predmetima te u 1. razredu četverogodišnjih strukovnih škola u općeobrazovnim predmetima.

Cilj eksperimentalnog programa je provjera primjenjivosti novih kurikuluma i oblika metoda rada te novih nastavnih sredstava s obzirom na sljedeće ciljeve: povećanje kompetencija učenika u rješavanju problema; povećanje zadovoljstva učenika u školi te motivacija njihovih učitelja i nastavnika.

U Hrvatskoj je reforma obrazovanja krenula 2019. godine, koja je predstavljena kao reforma čiji je najvažniji cilj da učenici nauče rješavati probleme i steknu funkcionalno znanje. Naglasilo se kako će učenje biti usmjereno na to da učenici steknu znanje i vještine, a posljedično bi im ono trebalo postati i zanimljivije.

Što mislite ispunjavaju li se ovi ciljevi?

Nedavno sam upoznala psihologinju koja je sa svojim timom, a u suradnji sa zagrebačkom organizacijom, razvila program poticanja talenata i sposobnosti djece. Program se počeo provoditi u nekim školama i pokazuje odlične rezultate. Iako, kako kaže Renata, klasična psihologija ne priznaje Gardnerov model višestrukih inteligencija, kroz predavanje i radionicu osvjestila nam je kako svatko od nas posjeduje nekoliko od navedenih. Gardnerov model višestrukih inteligencija jedan je od okvira promatranja dječjih talenata i potencijala. Prema teoriji Howarda Gardnera, američkog profesora psihologije s Harvarda, postoje različite vrste neovisnih inteligencija. On definira inteligenciju kao „sposobnost rješavanja problema ili oblikovanje proizvoda koji su važni u određenom kulturalnom okruženju ili zajednici“. U izvornom obliku ovaj je model imao sedam vrsta inteligencija, a danas ih je poznato osam. Danas postoje škole koje su organizirale svoju nastavu i provjeru znanja prema Gardnerovoj teoriji višestrukih inteligencija. U razredu postoje centri za pojedinu inteligenciju s pripadajućim aktivnostima i zadacima. Kada se obrađuje neka tema učitelji omogućuju učenicima da mogu istu temu isprobati putem različitih centara, a tako i kada provjeravaju znanje, učenici imaju priliku prikazati naučeno putem inteligencije koja im je najviše razvijena.

I kako to onda može izgledati? Onda imamo djecu čiji su talenti i sposobnosti prepoznati i svatko se razvija u tom smjeru. Onda imamo zadovoljne mlade ljude, koji upisuju željene srednje škole i fakultete, a poslije sposobne i motivirane ljude koji rade svoj posao najbolje što mogu. Zajednica u kojoj takvi ljudi funkcioniraju postaje potencijal u kojem god području radili. Biti motiviran i biti na pravom mjestu znajući da koristiš vlastite sposobnosti i talente je najbolja opcija za pojedinca i društvo.

Razgovarala sam s brojnim učenicima koji su mi otkrili svoje nezadovoljstvo nastavom i nastavnicima. Čak i oni koji su odlični, često govore da im je škola dosadna. Neki su mi otkrili da su im nastavnici užasno dosadni, da traže od njih kreativno izvršavanje zadataka, a da sami nisu kreativni. Bilo je tu priča i o nepravednosti, a nažalost, i o situacijama koje, po mom mišljenju, narušavaju ne samo nastavničku profesiju nego zadiru u kršenje pedagoških normi i dječjih prava. S druge strane, prepoznaju dobre, kvalitetne nastavnike. Oni su, kako percipiraju, puni razumijevanja, pokazuju visoku razinu emocionalne inteligencije, motivirani su, vode ih na izlete, kreativni su i imaju izgrađen odnos s učenicima.

Nakon godina susreta i rada s nastavnicima vrlo lako prepoznajem one koji su zalutali pa do onih divnih, kreativnih, motiviranih koji s ponosom nose svoju profesiju. Danas je već poprilično jasno da u uvjetima u kojima funkcionira odgojno-obrazovni sustav, od samog obrazovanja nastavnika pa do rada u odgojno-obrazovnim ustanovama, ne može bit dobro našoj djeci.

Jesmo li kao društvo spremni priznati da imamo loše obrazovanje? Imamo propise. A što ćemo s ljudima? Obrazovanje je ključni resurs za promjenu. Nemam ništa protiv cesta i mostova, ali prave društvene promjene i razvoj mogu pokrenuti samo obrazovani ljudi, ali tako da se doista ispune ciljevi koji su propisani Konvencijom, Zakonom i drugim propisima. Možemo li dostići kvalitetan napredak u društvu u kojoj su kršenja obrazovnih prava djece na drugom mjestu, provedba reforme takva kakva je i politička volja za rješavanjem izazova u obrazovanju na tankim nogama?

 

Ines Novak

https://www.facebook.com/ines.happy.0301