KONAN
000001 11/08/2019 No Comments
Put ratnika, mudraca, poštenjačine ili put jala, mržnje i spletki.
Konan Simerijanac pogleda u nebo i obrati se svom bogu dok mu je u susret dolazila ogromna vojska zlih konjanika. Kaže :” Krome, nije uopće bitno tko je u pravu ja ili oni, važno je da je nas nekoliko protiv hrpe zlih.”
Tako se svatko bar jednom u životu može osjetiti, a neki koji su istaknuti, drukčiji i posebni to dožive jako često. Kada masa ljubomore i jala nasrne surovo, bezosjećajno na naizgled usamljene i slabije, masa se pomami, pomahnita i traže linč. Iz njih izađe ono najgore, sve frustracije i strahovi koje gomilanju godinama ih zaslijepe i natiraju na grozne radnje. Oh da, vidija san i u ratu da su najveće kukavice radile najgroznije stvari kada bi se osjetili zaštićenim, vidija san to po cilom svitu.
Kažu da ljudi nikako ne mogu oprostiti tuđi uspjeh i sriću, nisan virova u to, odbija san virovat u to, ali napokon san povirova. Riči mudraca mi stalno prolaze glavom “pokaži svoje talente i vještine i suoči se sa hordama ljubomore i mržnje. Budi miran jer izgubiti ćeš samo trule i nevaljale, ostati će čelični vjerni, a dobiti ćeš i braću novu!”
Nasmije se, otpije gutljaj čaja pa nastavi.
“Bliski će te izdati, tvoji dužnici će te izdati, a oni koji te nikada nisu dodirnuli će stati uz tebe naoružani i smjeli.”
Kada sam krenija pokazivati javno svoj put, borbu za prirodu i planet, odmah u samom početku sam dobio hrpu neprijatelja koji me niti ne poznaju. Razlog za mržnju je samo njima poznat, ali zbilja takvim ljudima ne triba razlog.
Kasnije kako je ime i rad rastao tako se i taj broj povećavao i njihova mržnja je rasla. Ne, to nije mržnja, mi se borimo za pravdu. Tako kažu. Toliko energije uloženo za tobože pravdu sa kojom neće ništa postići i kada bi uspjeli u naumu. Mogu usporiti nečiji životni put na trenutak, usmjeriti ga u drugom pravcu i to je to. Zar je to toliko bitno. Zar ne bi bilo bolje usmjeriti energiju u borbi protiv istinskog zla, silovatelja, ubojica, razbojnika, političara i tako dalje.
Svit se raspada, a horda ljubomornih konjanika gleda samo u jednog lika koji živi svoj slobodnjački život ne dirajući apsolutno nikog. Ne radeći nikom zlo, ne osvećujući se. Slobodan živi skromno od svojih talenata i to je veliki grijeh. Dvije godine slobodnjaka napadaju, prijete smrću, vrijeđaju njega i njegovu prekrasnu ženu. Kleveću i ismijavaju njegov rad i put. Užasno je to što radi, ajmo ga uništiti. Oni kojima je velikodušno pomagao su sa pjenastim gubicima uzjahali konje i krenuli u juriš. Ko šiša političare, ko šiša brnjice, dicu sa maskama u školama, lažno testiranje, ukidanje sloboda, požare u Amazoni, Sibiru, Australiji i Kaliforniji, ubijanje potoka u Srbiji, policijske satove i razne torture, ko to šiša, ajmo uništiti slobodnjaka jer ne živi poput nas. Ajmo napraviti grupu, organizirati se jer smo onda jači. Svi ga napadnimo, konstantno dok god ne uništimo njegov rad. Otvorimo po dvadeset lažnih profila i kanala i udarimo. Krvi mu se naločimo. On će nama maglu prodavati, on će živjeti onako kako bi svi mi željeli, on će dobivati donacije dok mi kosti u kanalima ostavljamo za sto puta manje. I tako dvije duge godine.
Slobodnjak je nastavio svojom stazom i došao upravo tamo di je znao da ide. Do svog cilja jer nakon svake poplave kada se rijeka smiri mulj se vrati na dno. Nije mu do osvete iako može jako uzvratiti, nije mu do zloće jer nije takav rođen. Izdaje su oproštene, podlosti također, kukavičluk ne. On je označio sve koji su to pokazali. Slobodnjak i dalje voli sve dobre ljude, zna ih prepoznati. Ne voli one loše i zle, zna ih prepoznati. Jedne drži uz sebe druge daleko, jako daleko od sebe.
Na kraju bitke Konan pogleda u nekoliko hrabrih koji su ostali uz njega, svi su preživjeli svi su nasmijani bili.
Vedran Bađun
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *