KROZ SEBE DO TEBE

000001 01/09/2020 No Comments

Kada tražite nekoga, tražite onoga koji vas vidi. A da biste to mogli, prvo morate vidjeti sebe. Sigurno ste čuli izjavu “ako želiš nekome pomoći, prvo pomozi sebi”. Masku za disanje u avionu prvo stavljamo sebi na usta, a onda tek djetetu. Sjećam se kako mi se to činilo nemoralnim. Povezivala sam ljubav prema sebi sa sebičnošću sve dok nisam osvijestila kako donosim odluke na temelju želje da svi oko mene budu zadovoljni. I tako sam se u mnogim situacijama zanemarivala. Gušila sam svoj unutarnji glas i samim time dokazivala kako je sve drugo što činim vrijednije od mene. Nisam pronalazila vrijeme za sebe jer nisam slutila koliko je ono uisitnu važno za osobni rast.

Nakon nekoliko godina prakse izgradila sam temelje za razvoj ljubavi prema sebi koju još uvijek njegujem. Svakom situacijom upoznajem se sve više, djelujem bez filtera i tuđih očekivanja, a na tom putu mi pomaže i hipnoterapija.

informatoncroatia.com

Krenuti na put bez cilja? Zvuči kao dobra ideja, iako vrlo opasna potencijalna misao koja bi mogla potaknuti mnoga pitanja te zauzvrat dobiti tisuću odgovora zašto se ne otisnuti u takvu avanturu. No, sve više vidim kako svoj život oblikujem prema toj premisi.

U prethodnim blogovima pisala sam o individualnim iskustvima, a danas ću podijeliti dijelić izvedbe grupnog iskustva. Znatiželjni i hrabri pojedinci željeli su probati nešto drukčije te smo se zajedno otisnuli u grupnu hipnoterapiju.

Svako grupno iskustvo za mene bilo je prekrasno. Kad bih vidjela polaznike koji spremno čekaju započeti svoja putovanja ležeći na prostirkama, cijelo moje tijelo obuzela bi zahvalnost što se s takvim povjerenjem predaju samima sebi. Za početak putovanja pripremila bih kratku vježbicu disanja, a zatim bi ih inducirala u stanje dublje opuštenosti uvodnom pričom koja je usmjerena na opuštanje tijela i uma. Svaki bi susret imao novu temu te samim time i drukčiji terapeutski ishod. Oduševljavajuće je bilo gledati kako su ljudi drukčije reagirali na vođene prikaze.

Nekima su se pobudila različita emotivna stanja, neki su se toliko opustili da nisu mogli imaginirati što su čuli te su zaspali, neki su rekli kako su imali iskustvo lucidnog sna, dok su se neki trudili utišati svoj um. No, nitko nikad nije rekao da je požalio. Čak i oni koji su naizgled imali neuspješnu hipnozu, naučili su nešto o sebi i svom umu.

Uvijek bih završila direktnim sugestijama i afirmacijama koje su pozitivne, ohrabrujuće i osnažujuće. Nakon svakog vođenog prikaza, svi smo bili bogatiji za lepezu različitih doživljaja. Zanimljivo je kako su ljudi na istu sugestiju drukčije reagirali. Grupne hipnoterapije pokazale su mi kako je velika odgovornost ulaska u hipnotsko stanje usitinu na samom pojedincu. Isto kao što odgovornost globalne promjene leži u promjeni individue.

Vjerujem kako sve na svijetu ima određeni tijek. Sve se giba i sve jest energija. Um tek optičkom varkom može pomisliti kako je nešto statično, dok srce prepoznaje gibanje. A život jest gibanje, odnosno putovanje koje je samo po sebi već i cilj.

Do ponovnog susreta.

 

Una Čulić

www.autentik.hr
https://www.facebook.com/autentikspirit/
https://www.youtube.com/channel/UCLQqJh1X6lGpdeXgsMq1iOw