Kućni ljubimci – da li ne?

000001 15.11.2018. No Comments

Kućni ljubimci – da li ne?

Naravno – da. Isto tako, naravno – ne. O kome i čemu uopće govorimo ovdje? Danas se pod nazivom „kućni ljubimci” u nas uglavnom podrazumijevaju prije svega psi, manje i mačke, nešto rjeđe ptice i ribice, pa mali glodavci, kornjače, zmije i ribice – uglavnom – no, nitko ili rijetko tko pomišlja i na druge vrste, naročito ne biljne. Istina je da poneki od nas kao kućnog ljubimca imaju i konja, srnu, poneki svinju, uglavnom divlju, gusku, lava, leoparda ili pripadnika neke druge vrste, među kojima je sve više divljih, ali i ilegalnih – onih koje je iz opravdanih razloga zabranjeno uzimati iz prirode i držati u zatočeništvu. No, o tome neki drugi put.

Vjerojatno se mnogi pitate kako jedan veterinar može reći „naravno – ne” kao odgovor na pitanje iz naslova, što se – ili potiho u sebi ili jasno i glasno – bar jednom u životu zapita svaki čovjek, posebno roditelj.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna, ako ju promotrite iz perspektive dobrobiti ljubimca, što i nije teško. „A što sad to ima veze?”, pitate se. Pa, ima i to puno. Ako se već to pitate, onda se trebate zapitati i koliko vi sami brinete o dobrobiti ljubimaca, ne samo svog? Vjerojatno znate da upravo vlasnici u najvećoj mjeri utječu na dobru ili lošu zaštitu zdravlja ljubimaca, a njihovo zdravlje je dio našeg, bili toga svjesni ili ne.

Nerijetko se u veterinarskim ambulantama vide ljubimci vrlo lošeg zdravstvena stanja od kojih se mnoga mogu izbjeći i svima je jasno da je prevencija bolesti, kako u ljudi tako i u životinja, najbolji način brige za zdravlje. Pa, kako to?

Opravdano je pitanje „kako se pametno brinuti i čuvati zdravlje ljubimca?”, no odgovor nije tako kratak. Neki kažu „jednostavno, volite ga” (a zašto ga imate ako ga ne volite?), drugi kažu da treba paziti na njega kao i na sebe. Istina je i da neki na ljubimce paze i više nego na sebe, pa opet ‘nemaju sreće’. Vjerojatno puno toga ovisi o sreći, ali ako računate na sreću onda možete biti kockar, a to je u ovom slučaju daleko od najboljeg rješenja.

Dobar odgovor leži u još boljem poznavanju svog ljubimca, ne samo kao jedinke nego i kao vrste. Veterinari (doktori veterinarske medicine), pogotovo oni kojima u ambulantu dovodite svoga ljubimca, zaista vole sve te životinje i to toliko da su (zajedno s obiteljima) uložili zaista puno truda, vremena, energije i ljubavi naučiti o njima što više, kako bi mogli znati što je za njih i njihovo zdravlje dobro i korisno, a što nije, ali i kako im pomoći popraviti zdravlje narušeno iz bilo kojeg razloga. Namjerno ovdje kažem „pomoći” jer nikada ne treba zaboraviti da samo priroda ozdravljuje (Medicus curat natura sanat.).

Slično kao kod  ljudi, zdravlje kućnih ljubimaca (i svih životinja) nije samo odsustvo bolesti, nego je stanje potpunog blagostanja – fizičkog, psihičkog, pa i emotivnog. Zato svako narušavanje ovog stanja umanjuje kvalitetu života – ne samo njegovog nego i vašeg.

Jeste li ikada promijenili perspektivu i zapitali se o tome jeste li vi zavrijedili imati ljubimca, a ne je li on zavrijedio vas? Jeste li vi dovoljno dobri za njega, kao što je on dobar za vas? Možete li iz njegove perspektive pogledati sebe i procijeniti bi li on odabrao upravo vas kao što vi birate njega?

Svaki dan je prilika da učinimo nešto dobro, no za pogled iz druge perspektive ne treba vam novi dan.

Ako nemate volje i zanimanja malo se potruditi i saznati o prirodnom načinu života i potrebama svog ljubimca, onda će vam se dogoditi da mu nećete moći osigurati ono što mu je potrebno da njegova dobrobit ne bude ugrožena, a to će se uvijek odraziti na njegovo zdravstveno stanje. Kao veterinaru, posebno mi je teško vidjeti životinju koja pati (o ljudima da ne govorimo), a događa se (pre)često da je upravo čovjek odgovoran za tu patnju.

Dakle, ako ste voljni naučiti i pametno koristiti činjenice o ljubimcima, onda nikako nije pitanje imati ljubimca ili ne. Odgovor je DA.

Drugo je pitanje jeste li zaslužili da on ima vas, jeste li vrijedni njegovog prijateljstva jer su blagodati koje nam ljubimci daju bezbrojne i nemjerljive.

Ljubimac je onaj član obitelji koji ovisi ne samo o vašoj ljubavi nego i poznavanju njegovih potreba, a svjesno ili ne, on će vam sve znati vratiti na svoj način. Vjerojatno će upravo vaša očekivanja uvijek biti glavni kriterij za odluku o vrsti, no kakva god bila – nadam se da ćete njihove liječnike viđati rijetko ili samo preventivno. Kakogod, preporučujem vam da poslušate njihove savjete. Konačno, DA ponovim, odgovor je DA, ali morate biti odgovorni.

Uskoro očekujte i moje nove blogove.

Veterina portal

http://veterina.com.hr

 

Kategorije : Ljubimci
Oznake :