LETI, LETI, LETI … DRON!

000001 12.08.2019. No Comments

LETI, LETI, LETI … DRON!

Vjerojatno ste u vrtićkoj dobi ili tijekom odmora u nižim razredima osnovnih škola igrali poznatu igru “leti, leti …“ (doduše, ima i onih odraslih koji i dan danas vrlo rado igraju ovu igru). Od relativno nedavno, među pojmove koji lete u kontekstu spomenute igre djeca su ubacila i – dron! Istina, to (uglavnom) malo čudo leti zrakom i pomiče granice slobode kretanja s nekim sredstvom koje su većini ljudi prije bilo gotovo nezamislive. Koliko je dron poznat kao tehnološki pojam iako i dalje nije toliko rasprostranjen kao svakodnevni pojmovi poput bicikala, romobila i nekih drugih koje djeca usvajaju za izgovoriti od najranije dobi, govori činjenica da će i najmanja djeca kada primijete dron u zraku veselo uzvikivati „Gle mama/tata! Dron! Hoću i ja takvog!“ ili nešto slično, ali što uglavnom podrazumijeva da će roditelji (u dogledno vrijeme) izvući deblji kraj … 😉

Dronovi nisu nešto novo u svijetu tehnologije i zrakoplovstva, ali jesu relativni novitet u komercijalnom smislu, od kada su postali dostupni velikom broju ljudi, po prihvatljivim cijenama, a bez potrebnog (pred)znanja za njihovim rukovanjem (dokaz tome je većina korisničkih uputa komercijalno dostupnih dronova – u njima nema teoretskih podloga iz aerodinamike, fizike, meteorologije i nekih drugih disciplina – ukoliko se znate služiti sa računalom ili pametnim telefonom, dron nije ništa složeniji u tehničkom smislu korištenja).

U kontekstu ove kolumne, pod pojmom „dron“ podrazumijevamo bespilotnu letjelicu koja je za većinu ljudi poznata u obliku koji na sebi ima 4 ili više propelera, uz poželjnu kameru. Dronovi naravno dolaze u različitim oblicima, s različitim brojem propelera (počevši od 2 na više), različitih hobi/komercijalnih namjena, a naravno – i različitih cijena. Najskuplji dronovi koštaju desetke, pa čak i stotine tisuće eura i to bez dodatne specijalizirane opreme, odnosno tereta koji prevoze (različiti senzori, kamere visoke razlučivosti, ostala elektronička oprema).

Znatiželjni kakvi jesmo kao ljudski rod, prije ili kasnije ćemo „nekako doći do tog drona“ i početi letjeti, za početak unutar vlastitog doma, a kasnije na dvorištu ili u obližnjem parku, a s vremenom smo već spremi i za „međunarodne linije“. Odnosno, toliko smo sami sebe uvjerili u tu pogrešnu činjenicu, dok se brzo ne razuvjerimo, najčešće kada nam dron prvi puta padne (udari u zid, stablo, obori ga ptica, pokupi kabel dalekovoda, okrene ga nalet vjetra i slično). I tu dolazimo do prvog problema kojeg novopečeni vlasnici dronova uglavnom nisu svjesni, a to je da letenje s dronom nije nimalo bezopasno, kako za okolinu, tako i za njih same. Neki su to nažalost naučili i na vlastitoj koži (kada su pokušali uloviti dron u padu s propelerima pri punoj brzini, zadobivši pritom teže posjekotine i trajne ožiljke), na vlastitoj imovini (kada je dron razbio obližnji prozor, bilo na kući ili automobilu), a u težem slučaju, i ozljeđivanjem/oštećenjem drugih odnosno tuđe imovine, o čemu se malo priča, a nije nešto što se ne događa u Hrvatskoj (a pogotovo u svijetu).

Koliko je dron zanimljiv, toliko je i opasan, a što prije njegov vlasnik, odnosno pilot, prihvati tu činjenicu, svako iduće letenje bit će mu lakše. Upravo nemogućnost fizičkog utjecaja na dron ukoliko odluči odbiti naredbe koje mu šaljete daljinskim upravljačem predstavljaju rizik da vam se u bilo kojem trenutku najobičniji let može pretvoriti u noćnu moru. S obzirom na sate i sate provedene s dronom u zraku i istinskom srećom da se do sada ništa sa našim dronovima nije dogodilo (a želimo da tako i ostane), osobno mogu tvrditi da sam davno zauzeo stav da ukoliko dron otkaže poslušnost, da samo mogu sjesti i nadati se da ako već treba pasti, da će se to dogoditi na takvo mjesto gdje će prouzrokovati najmanju moguću štetu. Pad drona podrazumijeva financijski gubitak (skupim popravkom ili zamjenom za drugi), ali je to mala cijena u odnosu na oštećenje imovine koja pri tome može nastati, a koja nije u našem vlasništvu ili u goroj situaciji, ozljeđivanjem nedužnih ljudi koji su se igrom slučaja našli na putu odbjeglom dronu.

Kao mjera koja bi takve posljedice mogla ublažiti postoji polica osiguranja za dronove, koja osigurava nadoknadnu nastale štete prema trećim osobama (slično kao što to čini i polica osiguranja za automobile). Uz tako osigurane dronove lakše radimo i spavamo kada znamo da su oni pokriveni u slučaju da nastane neki štetni događaj. Bez toga, teško da bismo letjeli na lokacijama na kojima smo do sada letjeli unutar Hrvatske i radili snimanja koja smo do sada radili.

Zašto ovo spominjem, odnosno kakve veze komercijalno korištenje drona ima sa hobistom ili djetetom koje samo želi uživati u letenju sa svojom „igračkom“? Sve se svodi na stav prema tom dronu, a u bilo kojem slučaju, on bi uvijek trebao biti isti. Od trenutka kada se propeleri pokrenu na dronu (nebitno radi li se o igrački od 50 g ili o „radnom stroju“ od 50 kg), do onog trenutka kada se propeleri u potpunosti ne zaustave, na vama koji upravljate s dronom je da predvidite sve moguće situacije koje mogu nastati s vašim letenjem, kao i predvidjeti sve situacije u kojima se može zateći vaš dron u zraku.

Iako se obično kaže da čovjek uči na tuđim greškama, iz dosadašnjeg iskustva, usudio bih se reći da je kod dronova upravo obrnuto – najbolje i najbrže ćete naučiti na vlastitim greškama (ili eventualno greškama vaših prijatelja, poslovnih kolega i partnera i drugih) jer to ostavlja drukčiji dojam u vlastitoj podsvijesti nego da ste „tamo negdje nešto pročitali o tome“. Drugi direktni učinak svake greške s dronom je povezan sa financijama, odnosno troškom koji morate uložiti/podmiriti, a tada to drukčije cijenite i vrednujete jednom kada vam se osobno dogodi.

Ukoliko se vratimo na početak priče, „naš“ dron leti – tako dugo dok ne leti, odnosno dok ne padne. I tu je cijela „drama“ koju vam pokušavam približiti, a pogotovo ako se radi o djeci koja koriste dronove kao igračke. Nažalost, dio modernog „odgoja“ sastoji se od nabavljanja djeci svega što im se dopadne (ništa drukčije nego nekada davno, oni koji su imali tu mogućnost), međutim kod dronova je problem pogrešna percepcija roditelja koji u njima vide samo i isključivo igračku, a ne i potencijalno (nehotično) oružje koje leti brzinama od 50 pa i više kilometara na sat, sa propelerima koji pri punoj brzini mogu učiniti nemalu štetu i ozbiljne ozljede. Nije za kriviti roditelje zbog tog problema u potpunosti jer dio problema leži u činjenici da se dronovi mogu kupiti gotovo jednostavno kao i na primjer kruh u pekari te da im nitko nije prilikom kupovine objasnio što sve taj dron donosi sa sobom, pored zabave.

O ovoj temi će još biti riječi, do tada, za sve vas koji već imate dronove – pamet u glavu i mirno nebo, a za sve vas koji tek razmatrate kupovinu, dobrodošli u ovaj svijet, ali vas pozivam da se na vrijeme informirate o tome što kupujete i da li ćete se s time doista znati služiti (kako u tehničkom, tako i u zakonskom smislu).

 

Vanja Borović

https://web.facebook.com/vborovic

https://www.leramis.hr

 

 

 

Kategorije : Foto
Oznake :