MAČJI IDIOPATSKI CISTITIS

000001 12/06/2020 No Comments

Bolesti koje zahvaćaju donji dio mokraćnog sustava (eng. feline lower urinary tract disease, FLUTD) – mokraćnog mjehura i uretre, česte su kod mačaka. Klinički simptomi koji ih prate su karakteristični i povezani s abnormalnim mokrenjem. Uzroci takvog stanja mogu biti mnogi: od uretralnih čepova i kamenaca, infekcija, tumora, ali i mačjeg idiopatskog cistitisa (eng. Feline idiopathic cystitis, FIC). Termin „idiopatski“ označava bolest kojoj uzrok nije do kraja poznat, a „cistitis“ označava upalu mokraćnog mjehura. Prema tome, mačji idiopatski cistitis je upala mokraćnog mjehura nepoznatog uzroka. Dijagnoza se postavlja isključivanjem ostalih poznatih uzročnika bolesti (infekcija, kamenci, tumori…).

Koje mačke najčešće oboljevaju?

Rizičnu skupinu predstavljaju muški, mladi do srednje stari i pretili mačci, koji žive u kućnim uvjetima i hrane se suhom hranom. Stres predstavlja važan okidač pojave bolesti.

Koji su najčešći simptomi bolesti?

Klinički znakovi koji su povezani s bolestima donjih dijelova mokraćnog sustava, a time i s mačjim idiopatskim cistitisom su otežano, učestalo, bolno mokrenje, često izvan kutije s pijeskom, malih količina urina sa ili bez primjesa krvi. Također, može se javiti potpuna nemogućnost mokrenja.

informationcroatia.com

Kako se bolest dijagnosticira?

Dijagnoza mačjeg idiopatskog cistitisa postavlja se isključivanjem drugih, poznatih uzroka bolesti donjeg mokraćnog sustava mačaka kao što su mokaćni kamenci i uretralni čepovi, infekcije mokraćnog mjehura, traume, poremećaji dijelova živčanog sustava koji kontroliraju mokrenje, anatomske abnormalnosti, uretralna suženja te zloćudni i benigni tumori mokraćnog sustava.

Kako bi se dijagnosticirao mačji idiopatski cistitis, doktor veterinarske medicine mora uzeti opširnu anamnezu i napraviti detaljan klinički pregled. Također, krvnim pretragama, fizikalnom i mikrobiološkom pretragom urina, ultrazvučnom i rendgenskom pretragom te ponekad i biopsijom potrebno je isključiti ostale uzroke bolesti donjeg mokraćnog sustava.

Kako onda dolazi do upale?

Točan uzrok i mehanizam nastanka bolesti nije poznat, ali pretpostavlja se da od mačjeg idiopatskog cistitisa obolijevaju na stres osjetljivije mačke. Stres životinjama mogu uzrokovati razne „svakodnevne“ situacije s ukućanima ili u prostoru u kojem borave. Primjerice, dolazak novog člana obitelji ili nove životinje u kućanstvo, odlazak člana obitelji ili životinje iz kućanstva, dosada, promjena hrane, promjene namještaja, selidba u novi prostor, vremenske promjene i nepogode, potresi i slično.

Fiziološki, stijenku zdravog mokraćnog mjehura obavija zaštitni sluznički sloj koji se sastoji od glikozaminoglikana i glikoproteina. Taj sloj fizički štiti dublje slojeve mokraćnog mjehura od iritirajućeg djelovanja mokraće. Kao posljedica neurološkog i hormonalnog djelovanja stresa, dolazi do smanjenja glikozaminoglikana u zaštitnom sloju, on se prekida i urin prodire do dubljih struktura stijenke mokraćnog mjehura, kemijski iritira živčane i mišićne završetke i posljedično dolazi do upale tkiva, bolnosti i simptoma bolesti donjih mokraćnih puteva.

Kako se mačji idiopatski cistitis liječi?

Akutne neopstruktivne epizode, najčešće su samoograničavajuće i traju u prosjeku 1 do 7 dana. Akutne opstruktivne epizode u kojima dolazi do potpunog prestanka mokrenja su životno ugrožavajuće stanje i zahtjevaju hitnu veterinarsku intervenciju.

Liječenje uglavnom zahtjeva primjenu analgetika, spazmolitika i protuupalnih lijekova te prema potrebi postavljanje urinarnog katetera, infuzijsku terapiju i korekciju disbalansa elektrolita.

Kako prevenirati novu akutnu epizodu bolesti?

S obzirom da se u većine oboljelih mačaka, akutna epizoda ponovi unutar godine dana, preporučuje se, ukoliko je to mogućnost, ukloniti i stresor koji je uzrokovao pojavu kliničkih simptoma. Također, preporuča se obogatiti okoliš u kojem se nalazi mačka grebalicama, penjalicama, kutijama i novim igračkama. S mačkom se potrebno često igrati, ali isto tako pružiti joj mir i odmor kada joj je potreban. Kutiju s pijeskom za nuždu potrebno je odložiti na mirno mjesto koje će mački omogućiti privatnost dok vrši nuždu. Redovno čišćenje i korištenje pijeska bez mirisa također je jako važno. Ukoliko u kućanstvu boravi više mačaka, preporuka je da svaka mačka ima svoju odvojenu zdjelicu za hranu i vodu te odvojeni pijesak za nuždu. Potrebno je poticati mačku na uzimanje vode, što se može postići čestim mijenjanjem vode u zdjelicama, postavljanjem zanimljivih zdjelica za vodu ili mačjih fontana, uvođenjem mokre hrane u prehranu. Dodaci prehrani koji sadrže antioksidanse i glikozaminoglikane također mogu imati zaštitni učinak na održavanje integriteta stijenke mokraćnog mjehura i prevencije nastanka novih akutnih epizoda bolesti.

 

Mr. Igor Marković, DVM

markovic.hr

https://www.facebook.com/SpecijalistickeVeterinarskeAmbulanteMarkovic