MANALI – OBEĆANA ZEMLJA? (INDIJA)
000001 25/05/2022 No Comments
Nakon prvog odlaska na Himalaju, nije bilo upitno hoću li opet ići, već kada. Nakon odlaska u studenome, valjalo je pričekati ipak zatopljenje. Što je viši dio Himalaje i što je sjeverniji, razdoblje zime dulje traje, a to znači da neka mjesta nisu dostupna zbog snijega koji vas doslovno odcijepi od civilizacije. I to može potrajati do šest mjeseci. U ožujku, u New Delhiju je bilo već oko 40 stupnjeva, i to recimo u 11 sati prijepodne.
Himachal Pradesh ili u doslovnom prijevodu „snijegom zatrpana provincija“ je savezna država na sjeveru Indije smještena na obroncima Zapadne Himalaje, dok na istoku dijeli granicu s Tibetom. Ujedno, ta savezna država je i dom vrhovnog budističkog ”vođe”, Dalaj Lame. 99% stanovništva živi u ruralnim područjima, a tek od 2016. godine imaju dostupnu električnu energiju.
Drugi odlazak se uvelike razlikovao od prvog odlaska – naime, Manali je smješten na mnogo nepristupačnijem mjestu od Mussooriea, gotovo pa ne postoje ceste, tako da je put od 450 kilometara trajao 19 sati! No možete li samo i zamisliti kakve divote možete vidjeti samo tijekom putovanja? Slapovi od nekoliko desetaka metara kako toliko snažno prodiru kroz stijene oduzimajući vam dah dok vi ne možete i ne želite skinuti pogled s njih, pješčane obale rijeke s palmama (da, usred Himalaje na skoro 3000 metara nadmorske visine), majmuni i šarene papige koje nesmetano žive u svojim prirodnim staništima?
I ovaj put sam odlučila putovati noću. Na samom autobusnom stajalištu, ukrcala sam se u prvi taksi i zamolila da me odvede do hotela. Pet noćenja s doručkom, za dvije osobe, niti petsto kuna… druga stvar koju nas je taksist upitao – ”Do you want some hashis?”
I sada dolazimo do onoga ”obećana zemlja”. Naime, 40-ak kilometra od Manalija se nalazi Malana Village, mjesto gdje civilizacija još nije uspjela prodrijeti. To drevno selo već nepromijenjeno stoji više od 2000 godina. Smatraju se potomcima Aleksandra Velikoga, u selu je sve sveto te se ne smije ništa niti dodirnuti… jedini prizor koji ćete vidjeti kako i staro i mlado, trljajući u rukama ubrano lišće marihuane, proizvode najbolji hašiš na svijetu – Malana Cream. Cijena mu se kreće između 1500 i 5000 rupija za jednu tolu (15 do 500 kuna za 10 grama).
I da… u toj saveznoj državi je konzumacija, hmm, legalno ilegalna i ona je dozvoljena u određenim ugostiteljskim obrtima – možete naručiti Space Brownie ili čak i kupiti hašiš te ga na istome mjestu konzumirati.
Doslovno na vrhu svijeta sjedite, promatrate drugu po veličini rijeku u Indiji, čiji tok započinje u Kini (Beas River), okružuju vas snježni vrhovi, u pozadini svira Grammatik, uživate u najboljem brownieiju na svijetu… i znate da vas čeka prekrasna avantura.
Mjesto koje definitivno ostavlja bez daha, i koje će vas potaknuti da preispitate sve što znate, da propitkujte sebe i svoj život, smatra se svetim mjestom – Vashitas Waterfalls.
I niste ni svjesni sebe dok vam pogled vrluda između te siline vode koja je tamo, i ne želite otići, ne želite prestati gledati, samo želite da osjećaj potraje. Jer osjećate se tako živo, tako prpošno, tako slobodno… ne možete ostati ravnodušni, ne možete suspregnuti ni suze jer takva ljepota se ne može samo riječima dočarati.
Obzirom da je Manali geografsko područje koje je bilo zahvaćeno migracijama kroz povijest, postoje hramovi stari i nekoliko stoljeća, djelići povijesti koji su ostali netaknuti u divljoj prirodi.
U skoro samom centru Manalija nalaze se termalni izvori vode, Vashist Hot Water Spring gdje žene peru rublje onako kako se to činilo davnih dana.
Pet dana se možda čini dosta za istražiti malen gradić poput Manalija, no nažalost, obzirom na snijeg koji je pao, brojne ceste su bile zatvorene, a neka mjesta (poput Rohtang Passa bila su nedostupna za doći jer su bili odsječeni količinom snijega koja je napadala i usto se zamrznula).
Ali sam pronašla svoje sretno mjesto, i iste sekunde bih se preselila tamo – i ne, sigurno ne zbog hašiša, već zbog jednostavnog načina života tamošnjih stanovnika. Uistinu shvatite da vam za sreću ne treba mnogo…
Iva Marinić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *