MOJ GOVOR U DRUŠTVU S JOHN TRAVOLTOM I STEVEOM WOZNIAKOM

000001 20/07/2019 No Comments

MOJ GOVOR U DRUŠTVU S JOHN TRAVOLTOM I STEVEOM WOZNIAKOM

Tijekom višegodišnje karijere imala sam priliku raditi sa svjetskim kompanijama, educirati poduzetnike iz Švicarske, Njemačke, Nizozemske, Amerike te ostvariti poslovnu suradnju sa menagerima i top liderima firmi poput Siemens-a, BMW-a, UN-a. Moji klijenti su ljudi koji žele postići više, biti više i doprinijeti više. Dolaze meni, kako bih im proširila viziju poslovanja i pokazala konkretne strategije kako da ostvare svoje poslovne ciljeve.

Moju vječitu strast prema kamerama, pozornici i filmu, imala sam priliku ostvariti prilikom intervjuiranja mnogih javnih osoba, a i kroz televizijski angažman showa „The BOSS Talk Show“.
Osobno upoznavanje i druženje sa svjetskim imenima poput Mel Gibsona, Steve Wozniaka- suosnivača Apple-a, Johna Travolte, Antonia Tarvera- peterostrukog svjetskog boksačkog prvaka, ostavilo je na mene veliki utjecaj.

Tako je baš jedan od upečatljivijih dijelova moje karijere, govor koji sam imala priliku održati ispred više od 2 500 poduzetnika, iz 72 zemlje svijeta u kojem sam prenijela najnovija saznanja o mentalnom razvoju lidera.

Tu večer, noge su drhtale, ruke se znojile i srce je udaralo jače nego ikad.

Prije mene, na pozornicu je izašao John Travolta koji je dijelio s prisutnima svoje iskustvo, prepričavajući im padove i borbe koje je proživljavao kroz svoju dugogodišnju uspješnu filmsku karijeru.

Nakon toga, došao je i Steve Wozniak, pričajući svoju životni priču i kako je uspio zajedno sa Steveom Jobsom podići i uspješno izgraditi Apple.

I onda je došla jedna žena.

Iz Hrvatske.

To sam bila ja, sa velikim srcem i širokim osmjehom te snažnom voljom da utrem put i svima pokažem da se može i da je moguće.

Tren prije nego sam istupila na pozornicu, rekla sam backstage teamu da stopiraju moju prezentaciju i da idem uživo, bez ičega. Čitav team me gledao, malo je reći zbunjeno, jer to nitko nije napravio do tada, a kamoli na takvom skupu gdje se u zraku osjeća napetost, očekivanje i ona, tako već poznata natjecateljska energija iako natjecanja nije bilo.

To se osjećalo i tu večer, snažnije nego inače.

Istupivši snažno i hrabro pred gomilom, osjetila sam da nosim Hrvatsku, sve i jednu osobu koja je za ovu našu napaćenu zemlju ginula, svaku nadu djeteta u bolje sutra, i ono nikako manje važno – da nosim svaku kap hrvatskog naroda sada ja, predstavljajući tisućama prisutnih uzvanika kako jedna Hrvatica izgleda, ponaša se, izražava i koliko znanja nosi.

U tom trenu, bila sam sve, i muško i žensko hrvatskog naroda.
Snažno i samouvjereno koračala sam pozornicom bez prezentacije, znajući već sve dijelove govora napamet.

Ljudi su plakali, ustajali usred govora kako bi mi pljeskali.

Nakon nastupa, tisuće ljudi su mi prilazili i govorili da nikad nisu osjetili nekoga toliko strastvenog i snažnog poput mene. Čak i dan danas, ljudi mi znaju reći: „Sjećamo se još uvijek Vašeg govora, zbog kojeg smo ostali bez teksta“.

A o čemu je govor u svojoj najdubljoj biti, zapravo bio?

O srcu.

Prečesto mi ljudi, imamo potrebu idealizirati i raditi separaciju između njih i nas. Bogatih i uspješnih i onih manje uspješnih koji to sve prate s malih ekrana.

No srž, koja se može sažeti jest da, ako si čovjek koji je dovoljno hrabar da svome zaposleniku daješ ne samo plaću, već i nadu da može i zaslužuje više, da tada i ta tvrtka daje i ostvaruje više.

Prečesto se direktori boje da će ukoliko otkriju da nešto ne znaju, ispasti manje vrijedni pred zaposlenicima. Da će ih ismijati. Sakriju srce i sve ono što nose u njemu, da bi ispali, kao snažniji.

No, baš tu večer odlučila sam podsjetiti ljude širom svijeta kako svi mi u konačnici u grob, ne nosimo ništa materijalno sa sobom i da je jedino bitno u konačnici, koliko si ljudima pomogao kako bi postali boljii i postigli više te na koliko si ljudi ostavio pozitivan utjecaj. Koliko si ljudi dotaknuo u srce svojim riječima, djelima i ophođenjem.

Tako sam tu večer pijući piće u Los Angelesu, slavila sebe i svoj trud i dalje bivajući pod dojmom kako je John Travolta veliki gentlemen i tako ponizan, ljubazan i skroman, kako je Charlie Sheen zapravo nizak i simpatičan te kako je Steve Wozniak unatoč svemu uspio još uvijek zadržati radostan i dječji duh.

Bila sam jako ponosno na sebe i na sve te ljude jer pred 2 500 ljudi sam držala govor i to kao jedina sudionica iz Hrvatske. Jedna mala točkica, no ipak stvorena, ostvarena i utisnuta u umove tisuće ljudi tu večer. I radost mi je bila u srcu jer, eto jedna je žena prenijela hrvatsku srčanost, upornost, ljubav i profesionalizam. Daleko izvan granica Lijepe naše.

A Lijepa nam je, puno ljepša od Kalifornije i to Vam mogu reći.

Povezujući točkice svih svojih uspjeha u dosadašnjoj karijeri, mogu otvorena srca i s velikim iskustvom reći – možemo sve, drukčiji smo, snažniji smo, srčaniji smo.

No, pitanje je samo koliko smo hrabri slijediti i otvoriti to svoje srce.

 

Silvija Popović

https://www.silvijapopovic.com/

Kategorije : Knjige
Oznake :