MOJE ISKUSTVO S HIPNOTSKOM REGRESIJOM – LOMAČA / 2 DIO

000001 24.03.2021. No Comments

MOJE ISKUSTVO S HIPNOTSKOM REGRESIJOM – LOMAČA / 2 DIO

Nastavak moje prve regresijske traume:

Jedan ponedjeljak skupljam hrabrost i odlučujem otići vidjeti Darella na sajam. Knjigu uzimam sa sobom jer smatram da će tako biti sigurnija. Iskradam se i odlazim u grad. Na moje razočarenje, Darella nema tamo gdje uvijek stoji. Jedan stariji muškarac mi odgovara kako kovača nema već dva tjedna u gradu. Osjećam strah i tugu te saznajem od muškarca gdje kovač živi i odlučujem ga posjetiti.

Dolazim do male kućice na kraju velikog polja. Odmah primjećujem kako Darell vadi vodu iz bunara. Trčim u njegov zagrljaj. Darell mi objašnjava kako mu je tata bolestan i da posljednja dva tjedna brine o njemu. Ulazim u prostoriju gdje leži stari kovač. Lice mu je crveno i suho, tijelo vruće, puno sitnih i crvenih pjega. Brzo odlazim na polje i vraćam se s biljem od kojeg radim obloge i kuham čaj. Već nakon par sati kovaču je bolje. Odlučujem ostati samo jednu noć kako bih Darellu pomogla ujutro oko oca. Ali noć odlazi u drugom pravcu. Darell i ja vodimo ljubav na mjesečini. Osjećam se kao da sam ponovno rođena. Nakon prvotne boli, dolazi nezamislivi užitak.

Osjećam veliku privrženost prema Darellu. Ne mogu zamisliti odvajanje od njega. Nakon nekoliko dana, Darellov tata u potpunosti ozdravljuje. Govorim Darellu da pođe sa mnom do dvorca kako bih pričekala Majku da se vrati i objavila joj da nastavljam život s Darellom. Darell se u početku protivi ideji i nagovara me da ostanemo ovdje jer je tako manja šansa da nas pronađe. No, mene peče grižnja savjesti jer znam da imam njenu vrijednu knjigu koju želim što prije vratiti. Sutradan odlazimo do zamka. Kako se približavamo zamku, smog se nazire iz daljine. Sada jasno vidim da je dvorac urušen i spaljen. Obrušava me panika, strah, tuga… I pitanja, mnoga pitanja: Što se dogodilo? Gdje je Majka? Kako je Rene?

Darell me vuče do konja i vraća natrag na naše imanje. Osjećam da nisam vidjela Majku već nekoliko mjeseci. Knjiga je još uvijek kod mene, sakrivena. Vidim kako ponekad odjašem sama do dvorca koji je još uvijek u istom, razrušenom stanju. Ponekad listam knjigu i pitam se zašto je Majka morala otići, kamo je otišla, je li se u nekom trenutku uopće vratila, od kud joj ova knjiga, čime se Majka bavi? More me pitanja na koja nemam odgovor. Čak se ponekad i osjećam krivo što sam otišla iz dvorca. Darell mi pomaže da većinu vremena ne mislim o njoj.

Pored njega se osjećam sretno i voljeno. Nakon nekog vremena, osjećam kako u meni raste novi život. Trbuh m je narastao. Osjećam kako dijelim ogromnu sreću i ljubav s Darellom. Vidim kako vodimo miran život. On odlazi s tatom u grad, brine o imanju i konjima, a ja radim pripravke s biljem, kuham hranu i čajeve, radim kreme i obloge. Pomažem liječiti i druge ljude koji ponekad dođu s Darellovim ocem tražiti pomoć. Osjećam kako se nalazim par dana pred porod. Moj trbuh je jako velik i nisko smješten. Osjećam udarce u mokraćni mjehur. Sunčan je dan,

Darell i njegov otac otišli su na sajam, a ja berem kamilicu. Odjednom osjećam prodoran i oštar vjetar s leđa. Okrećem se i spazim Majku. Sjedi na konju u daljini, izgledajući poput spodobe u crnom. Spušta se žurno s konjem prema meni. Osjećam užasan strah i jezu kakvu dugo nisam osjetila. Povlači me na konja i jaše dalje. Nalazim se u tamnici, odjevena sam u staru halju koja mi jedva prekriva trbuh. Hladno mi je i ozebla sam. Vičem i dozivam pomoć.

Dolazi debeli muškarac i podrugljivo se smije. Preplavljena sam strahom. Debeli muškarac me prima za kosu i vuče van uz stepenice. Baca me na zemlju. Zemlja miriši na krv koju sada i vidim na svojim dlanovima. Počinjem dozivati Darella, a debeli muškarac me ušutka i zaveže mi usta krpom koja ima miris urina te ruke konopom. Odvodi me u zatvoreni prostor i baca na pod. Podižem glavu i ugledam Majku kako stoji par metara ispred mene. Počinjem plakati i ići prema njoj. Ona se zaklanja štapom, a muškarac me povlači za kosu. Majka viče na mene kako sam je izdala. Plačem do iznemoglosti. Želim joj reći da je knjiga još uvijek kod mene, ali usta su mi zavezana, a muškarac me čvrsto drži za ruke. Trbuh me boli. Mukotrpno se borim i vičem kroz krpu da me posluša, ali sve se čini uzalud. Osjećam njen prijezir u očima. Debeli muškarac me odvlači van, skida halju u kojoj sam bila odjevena i veže za stup. Vidim kako se masa ljudi skupila oko mene. Muškarac iz mase viče kako sam dobar primjer ostalim vješticama. Iako ne znam gdje se nalazim, tražim pogledom Darella. Osjećam veliku agoniju i nepravdu. Ne mogu se pomiriti da ću na ovaj način umrijeti. Ne zaslužujem ovu patnju. Osjećam dim i peckanje pod stopalima. Umirem posramljena i jadna. Gola, trudna i na lomači.

Ključni trenutak tog iskustva čekao me na lomači. Podsvijest me vratila upravo tamo kako bih oprostila. U sigurnom, terapeutskom okruženju počela sam plakati i na glas ponavljati riječi: „Oprosti im jer ne znaju što čine.“ U tom trenutku postalo mi je jasno kako ne mogu nastaviti dalje s razvojem ako ne otpustim silnu težinu koju sam osjećala prema svijetu u kojem živim. Kroz ponovno proživljavanje te traume i njeno opraštanje, otpustila sam duboko potisnuti bijes, mržnju i agoniju. Pomoću regresije dobila sam priliku promijeniti pogled na situaciju. I ovog puta, odlučila sam „umrijeti“ u razumijevanju, ne vežući se za ishod svog života. Tada sam prisustvovala odvajanju od tijela. Imala sam oblik svjetlosne kugle, a iz mog tjelesnog trbuha izašle su još dvije svjetlosne kugle.

Vidjela sam gungulu ispod sebe koja se manično veseli i viče, gledajući trudnu ženu kako gori na lomači, ali nisam više osjećala bol, patnju ili tugu. Osjećala sam samo oprost i mir. Ljubav i blagostanje. Osjećala sam kao da niti nisam dio te farse. Otvorila sam oči.

Do ponovnog susreta.

 

Una Čulić

www.autentik.hr
https://www.facebook.com/autentikspirit/
https://www.youtube.com/channel/UCLQqJh1X6lGpdeXgsMq1iOw