MOJE RAZOČARANJE S HOLLYWOOD-OM

000001 01/06/2022 No Comments

MOJE RAZOČARANJE S HOLLYWOOD-OM

Nakon javnog nastupa u Los Angelesu, pred više od 2500 poduzetnika, jutarnji blues koji je uslijedio idući dan, pokušala sam zamjeniti izletom u Hollywood.

Frend i ja sjeli smo na taksi iz Los Angelesa do Hollywooda i vozili se jako dugo. Ona poznata američka gužva, kilometarske kolne, pa eto i mene u njoj.

Sreća. Ushićenost.

Mama, ja idem u Hollywood, Hollywood! Pomislih valjda 30 puta tijekom vožnje.

Vozačica taksija je bila nervozna, ja sam bila više nego zadovoljna jer sudjelujem u nečemu što sam do tada, samo vidjela na filmovima. Poznata Američka kilometarska gužva. Ponos pomiješan sa zrnom taštine. Obukla sam crvenu haljinu, pa ipak idem u Hollywood.

Taksi nam je stao kod poznate staze Walk of Fame, puno ljudi na ulici.

Sjetih se mojih roditelja i bliskih prijatelja i tiho im u mislima kažem – evo me dragi moji, napokon došla sam u Hollywood.

Ushićenje i radost, doslovce trajali su samo nekoliko sekundi, dok nisam zatvorila vrata od taksija.

Pogledi su se izmjenjivali s ljudima koji su mi gurali svoje promo cd-ove u ruke te onih koji su prosili novac. Preteška i preumjetna energija.

Strah i nemir,

Odmaknem se od svih tih ljudi i promatram sve oko sebe i što dulje sve to promatram, to više osjećam da ovo nije moja zemlja, nisam ja odavde, nisam ovo ja.

Hollywood nije zapravo ono što sam mislila da jest, bio je prljav. Jako, jako prljav. Palme poluuvenule, a sva kina i građevine su mi djelovale kao setovi u kojima se samo snima i kao da u njima nema pravih ljudi. Neka čudna umjetna energija.

U razočaranju pomislih kako je sve ovo nečija igra, aludirajući da je Hollywood zapravo izvanzemaljsko djelo i jedan veliki hologram. A ja sam, baš onako kako Sting kaže, “Englishman in New York” to nekako prokužila, pa postala nepoželjna u Hollywoodu, a i on meni.

Hrana je bila neukusna. Konobaru su bili neljubazni. Promjena ponašanja od njegove pasivne agresije, do tolike lažne uslužnosti, samo je još više doprinijela lošem dojmu Hollywooda.

Krenuli smo dalje, u glavi mi je odzvanjao Andrić po stoti put: “U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno”.

Voditeljica turističkog autobusa, iritantna, preumjetna i lažno preoduševljena činjenicom da upravo prolazimo pokraj kuće ove ili one slavne osobe. Ponovno sam pomislila kako zaista ne pripadam tom svijetu. Kako me ne oduševljavaju tračevi koje nam priča uz svako zastajkivanje autobusa.

Kada smo ušli u elitni dio Hollywooda, sve su mi kuće bile jednake, sve su mi ulice i dalje bile umjetne.

Kasnije sam čitala poznata imena na zvijezdama upisanima u “Walk of Fame”, htjela sam ih dodirnuti, no bile su prljave.

Hollywood.

Od svih zemalja i gradova, pa do najskrivenijih kuteva zemlje koje sam posjetila, ovaj grad me razočarao najviše.

Najviše iluzije, a najmanje srca.

A u prijevodu, Holly Wood znači “Sveta šuma”. Tko li je ukrao “Svetoj šumi ono najbitnije – ljudskost?

Vratila sam se u Los Angeles još isti dan, no čekala me priprema za moj prvi posjet i poslovni govor u Budimpešti.

Čeznula sam više nego ikad da sletim u Hrvatsku i odem do malog grada velikog srca- moje Petrinje, grada u kojem su ljudi ljudi, a kamen je kamen.

 

Silvija Popovic
Mindset & Business Strategist
International Speaker
Connector 

 

Kategorije : Menadžeri
Oznake :