MOLBA USLIĆ ANA
000001 28/07/2019 No Comments

Katkad se razgovaram s Bogom. To je moj privatni Bog i imam ga samo za sebe. Znam se ljutiti na njega, zatim ga moljakati, onda biti uvrijeÄena. OboĆŸavam ga i svaÄam se s njim. Dala sam mu ljudski oblik jer mi je tako jednostavnije zamiĆĄljati ga. Uglavnom ga se ne bojim. Znam da je mudriji od mene, ali svejedno se natjeravamo. Katkad po mjesec dana ne razgovaramo. A onda ga se sjetim. Zahvalna za sve ljepote ovog svijeta koje mi je priuĆĄtio, ali uvijek hoÄu joĆĄ. Od njega zahtijevam veliku zaĆĄtitu. I sigurnost. Äesto me puĆĄta da patim, da lutam kojekuda, ali mi pomaĆŸe. Barem je do sada tako bilo. Vrlo je duhovit, priliÄno moderan i pravedan. Volim kad smo prijatelji.
MOLBA USLIĆ ANA
NapiĆĄem pjesmu.
IzbriĆĄem pjesmu.
Popijem kavu.
Smislim ispriku.
Udijelim savjet.
Pomolim se.
PosvaÄam se s dragim Bogom, jer ja ne bih viĆĄe
ovako ĆŸivjela, nego drukÄije.
Kako?, upita me.
Bila bih faca, odgovorih.
MoĆŸe, odgovori on i natovari mi na leÄa:
dva klinca,
sedam kredita,
nesposobnog muĆŸa,
zahtjevnu svekrvu,
tri dijagnoze,
neimaĆĄtinu,
hrpu antipatiÄnih pojedinaca s kojima
se moram druĆŸiti,
kuÄanske poslove,
gradnje, oranje i uÄenje,
netalentiranost i sklonost depresiji.
Mogao si me poslati u Irak, rekoh gorko, na neko bojiĆĄte.
MoĆŸda bih bolje proĆĄla.
Volim kad si duhovita, odgovori Nedodirljivi.
Prave face mogu izdrĆŸati prozu ĆŸivota, o tome se radi, dijete moje.
Ma nemoj, rekoh, i iskoÄih iz tramvaja drĆŸeÄi u rukama
vreÄice s krumpirom i pileÄim krilcima,
bjeĆŸeÄi pred kontrolorom.
Naljutila sam se, a On je zaĆĄutio.
I uopÄe se nisam bojala
Njega, tako moÄnog.
Sanja PiliÄ
Ostavite komentar
VaĆĄa email adresa neÄe biti objavljena. obavezna polja su oznaÄena *