MORSKA RADOST ŽIVLJENJA
000001 10/08/2019 No Comments

Što je uopće radost življenja?
To je svaka mala sitnica koja nas čini sretnima. Nekome je to buđenje u sunčano i mirno jutro, ispijanje prve kave, šetnja kroz grad, izlet u prirodu, telefonski poziv, pripremanje omiljenog obroka, kušanje novih delicija, proljetna kiša, prvi snijeg, vožnja brodom, kupanje u moru, penjanje na planinu, omiljeni sport, ljubavna priča i tako unedogled. Vjerujem da svatko ima neku svoju svakodnevnu radost življenja i da sreću može pronaći u malim stvarima. Jer tako nam malo treba da budemo sretni. Shvatili smo to sigurno i posljednjih mjeseci kada smo imali dovoljno vremena još bolje upoznati sebe, naći smisao i prepoznati ljepotu i radost življenja, prisjetiti se svih najljepših trenutaka i uspomena.
Iako je ljubav ono što mene pokreće i o njoj uvijek puno govorim i pišem, danas ću pričati o moru.
Što je more meni, a što ja njemu? Još kao mala djevojčica osjetila sam pripadnost moru i naravno da to nije slučajno jer na moru i uz more sam rođena i odrasla. Od ranih godina počela sam jedriti i upoznavati prirodu u njenoj punoj silini i moći koju nitko ne može kontrolirati. Za to su zaslužni moji roditelji koji su uvijek imali jedrilicu i s kojima sam prokrstarila velik dio Jadrana, a posebno južni Jadran gdje poznam skoro svaku valu.
Bilo je tu nevera i oluja, kiše i sunca, regata kada nas drži natjecateljski duh kao i vijađa kada bismo jeli što uhvatimo. Oduvijek sam imala strahopoštovanje prema moru jer nemalo se puta pokazalo kao nepredvidljivo i nesmiljeno. A onda opet u većini naših plovidbi kao najbolji suputnik i prijatelj. Upoznala sam mnoga njegova lica od kojih me i danas strah, a opet i ona koja pune moju dušu i čine me sretnom. Zamislite samo pogled prema pučini, horizont, izlazak, zalazak sunca baš kada se sunčana kugla utapa u more, prelijepe plaže, pitoreskna sela na obali i otocima, pejzaži od kojih zastaje dah – toliko predivnih prizora koje često srećemo u reklamnim kampanjama, a sve to mi imamo na našoj obali.
Volim odbljesak mora kad je bonaca i obasja ga jutarnje sunce, zrcaleći sve naše misli, ono mi šapće i nježno pjeva. Volim ga i kad se namršti u valovima koje napravi jugo i počne hučati te tjerati sve oko sebe ili pak kad se ljuti i zviždi pjeneći se zbog bure. Naprosto volim sve njegove boje, promjene i stanja. A tek miris?! To je posebna kategorija povezanosti.
Nadam se da možete dok ovo čitate osjetiti taj miris koji puni tijelo i dušu, i čini nas sretnima.
More je meni puno toga, moj život smisao i sreća, a što li sam ja njemu? Nadam se da osjeća koliko ga volim i štujem i da sam mu barem prijateljica jer neopisiva je morska radost življenja.
Adio!
Darija Mikulandra Žanetić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *