NAJBOLJI DOČEK IKAD
000001 04/08/2019 No Comments
Sigurna sam da mnogi od vas imaju svoj najbolji doček Nove godine. Kad si mlad, svaki ti je doček dobar, osim ako niste mrzitelji takvih dana u godini, kad se kao mora slaviti jer svi slave pa ostanete u nekom mirnom kutku i na svoj način to proslavite. Ja volim dočeke, ali samo zato jer mislim da trebamo ostaviti sve loše u staroj godini i usmjeriti svoje želje prema svemiru kako bi nam Nova donijela potpuno nove izazove i ostvarila snove.
Bilo je to na prijelazu iz 1999. u 2000. godinu – moj najbolji doček ikad! Bilo nam je važno svima biti dio ove priče, biti dio svemira, budni sanjati snove, kao da će nam novi milenij donijeti nešto potpuno novo, bolje i drukčije i ostvariti sve naše želje.
Tog dana te godine bila sam u 9. mjesecu trudnoće i voditeljica spekatakularnog dočeka Nove 2000. godine na Stradunu, s dragim kolegom Hamedom Bangourom. Da vidite samo kakav je to voditeljski dvojac bio, bili smo obučeni u Djed mrazove. Začetnik ideje dočeka Novih godina na Stradunu bio je moj dugogodišnji kolega s Radio Dubrovnika Slobodan Nano Vlašić koji je organizirao Orlandov bal još na dočeku 1995. a on je ujedno nastupao sa svojim bandom DaRiva, kao i Ibrica Jusić, Vanna i Dino Dvornik.
Dubrovačka ura (sat oko ponoći) uz Dubrovački simfonijski orkestar, Mješoviti zbor Libertas i Komorni zbor bila je rezervirana za potpuri dubrovačkih pjesama, a od tada je ponoćni valcer uvijek bio “La musica di note”. Himna slobodi bila je izvedena u zanimljivoj rap verziji, Nano je pjevao: O lijepa, o draga… a Dino je pjevao: O lipa, o draga, o slatka slobodo… Oko ponoći je na pozornicu došla cijela gradska uprava, pa nas je uz zborove, orkestar i glazbenike u jednom trenutku bilo oko stotinu. Mislila sam da će se pozornica profundati, a sve oko mene bilo je strah da ja tako jako trudna ne padnem i ne dobijem trudove. To se nije dogodilo, već smo se toliko dobro zabavljali dok su program pratili osim mnogobrojnih medija čak i CNN i MTV.
Stradun se punio već od 9 sati navečer, a oko ponoći nije više šibica mogla stati, ne samo na Stradun već i u obližnje ulice. Bengalke i petarde su bile dio slavlja što na momente i nije bilo baš ugodno.
Priča se da je na ovom dočeku bilo 20.000 ljudi.
Mislim da na Stradun ne može stati više od 15.000, ali eto nek se priča, možda je i bilo tako uzevši u obzir činjenicu da se s Pila oko ponoć nije ni moglo ući u grad. U isto vrijeme u Lazaretima se odvijao party s popularnim DJ-evima, gdje se okupilo oko 4.000 ljudi. Nikad više nije toliko ljudi bilo na dočeku na Stradunu. Dubrovnik je te godine proglašen među nekoliko najboljih dočeka na svijetu.
Bilo je nezaboravno, veličanstveno i znakovito. Dočekali smo novi milenij! I jesu li nam se snovi ostvarili 20 godina poslije? Trebala bi za ovo jedna opširna analiza. Život piše razne priče i svi smo mi kovači svoje sreće.
Koliko jako vjerujete u svoje snove u toj mjeri će vam se i ostvariti!
Zato sanjajte i sretna vam Nova 2020.!
Adio!
Darija Mikulandra Žanetić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *