NE OMETAJ VOZAČA!

000001 20/07/2019 No Comments

NE OMETAJ VOZAČA!

Znači, sad smo mi kao glavni.

Točnije, prvi među jednakima, sljedećih šest mjeseci. Nit krive nit dužne dopala nas je prilika da biramo teme o kojima će ministri zemalja EU raspravljati. Kao što vozač nekog putničkog autobusa zamjeni kolegu kad se ovaj umori, tako smo i mi preuzeli volan od svojih prethodnika, kako bi putnike sretno i sigurno vodili prema zacrtanom cilju. Nije to lak zadatak.

Kao prvo naše šofersko iskustvo je vrlo skromno, na kraju krajeva dugo smo i polagali taj ispit. Često su nas drugi vozali, ponekad bi išli sami, ali nikada do sad nismo bili u prilici zgrabiti volan ovakve makine. Nadalje, ovo čudo dosta troši, guta, k’o što se kaže, ali je vrlo čvrsto i pouzdano, ulijeva neku sigurnost, a što bi za putnika u njemu ipak trebalo biti  najvažnije. Potrošnja, nas kao vozača i onako ne zabrinjava, jer dogovor je da svi dajemo za gorivo.

E sad, priča se po autobusu da netko daje više, netko manje, navodno neki uopće više nemaju za benzin, pa bi valjda mi ostali trebali skupiti za njih. Traže  jedni da se autobus zbog uštede prebaci na dizel, ali drugi ne žele za to niti čuti, pa predlažu plin. Bilo kako bilo, o svemu tome lakše je raspravljati vozeći se nego ići pješice. Sami putnici također su jedan od razloga zašto vozač mora biti potpuno smiren, koncentriran i ubrojiv.

Nije lako voziti i slušati tuđe prohtjeve i zanovijetanja. Svako malo netko mora na toalet, netko je gladan, ovaj bi se vozio bez zaustavljanja, onaj želi smjesta izaći i nikada se više ne vratiti, proklinjući dan kad je ušao u autobus. Dobar dio njih se žali na svoje pozicije, pa im puše klima, ili im je vruće, dobacivat će vam neki da ne znate vozit i tko vam je dao volan u ruke, a vi morate ostati sabrani i fokusirani na svoj zadatak, gledajući u pune i isprekidane bijele crte kao pod hipnozom.

Stali bi vi možda i nekom novom putniku, kakvom starom znancu ili susjedu, da ga povezete nakon što ga primijetite kako autostopira uz cestu, ali većina putnika tvrdi da u autobusu nema dovoljno mjesta, te da je komfor odavno narušen, a postoji i vječna sumnja u to da li je taj putnik pouzdan.

Možda nema za benzin, možda krade, možda je pijan, što ćemo tad s njim, kad dođe na njega red da preuzme volan?

Sve su to iskušenja na koja šofer jednog ovakvog autobusa mora računati, a da pritom malo toga može sam odlučiti. Može eventualno staviti svoj najdraži CD i čekati idućeg kolegu da ga zamjeni za upravljačem, te nakon toga malo zadrijemati na svojem putničkom sjedalu, sretan da se autobus, baš za vrijeme njegovog upravljanja nije pokvario.

 

Hrvoje Kečkeš

Kategorije : Gluma
Oznake :