NEPRIJATELJSKA UTAKMICA

000001 25/11/2019 No Comments

Kako po cijeloj Europi i većem dijelu svijeta, tako i kod nas kazališta pokušavaju, nizom vratolomija, improvizacijama, prilagodbama i svim mogućim trikovima i driblinzima ostati otvorena za svoje gledatelje. Mnoga su se dosad susretala oči u oči sa napadima ove, sad već stvarno iscrpljujuće pandemije, ali uspijevaju na ovaj ili onaj način zadržati svoju mrežu netaknutom.

Prošlo je nekoliko mjeseci od kad sam mislio da zadnji put pišem o utjecaju korona virusa na naše svakodnevne živote, pa tako i na život u kazalištu. No ova teška utakmica i dalje traje i ne pamtim kad je nešto ovoliko dugo okupiralo glave na globalnoj razini.

Uvjerili smo se dosad da protivnik igra oštro, pogibeljno, za crveni karton što bi se reklo i ne mari za fairplay, ali naša odlučnost, motivacija i želja za pobjedom u ovom nadigravanju daje nam za pravo da vjerujemo u zadovoljstvo nakon sučevog posljednjeg zvižduka. Zapravo sama činjenica da taj zvižduk označava kraj, najveći je razlog za olakšanje.

U našem kazalištu „Kerempuh” suočeni smo sa ozbiljnim pokušajima FC „COVID 19“, da nam gurne loptu u mrežu, odnosno ključ u bravu. Osjeti se da protivnik steže obruč, a njegovi udarci sve su bliže našim vratima. Samoizolacije sve su češće u našoj vrsti, a naši gledatelji osjećaju se više kao gostujući, a ne domaći navijači.

Mnoga kazališta, pa tako i naše, kroje svoje rasporede po diktatu i hirovitosti pandemije, u nadi da će u svakom trenutku imati dovoljno igrača za igru čija pravila se mijenjaju uvijek u trenutku kad se taman malo priberemo i ponadamo nekoj uspješnoj akciji. Tako je gledalište postalo još razrijeđenije, a u neke nove predstave sve se više ugrađuju elementi iz svakodnevnog života, prožetog novim okolnostima i načinima funkcioniranja. Glumci često prilagođavaju svoje uloge, na način da njihovi likovi nose maske i drže se na distanci, ali i to je način da se odigra što čvršća obrana i ne dozvoli protivniku da odnese pobjedu.

Ono što je ova krizna situacija do sada pokazala, to je odlučnost svih, kako nas na sceni tako i publike u gledalištu, da svaki susret treba uvijek igrati do kraja, bez obzira na sve. Rezultat na semaforu, bit će jednog dana samo upozorenje da malo više poradimo na tome, kako se ovakve utakmice više nikada ne bi morale odigravati.

 

Hrvoje Kečkeš