PALOMINO – SPOJ DŽUNGLE, PLANINE, RIKE I MORA
000001 13/08/2019 No Comments
Sunca nije bilo vele jer se sakrilo ispod gustih oblaka. Kiša je pritila, ali nije padala. Tropska vlaga i tumina koja se taložila između mangrovih korjenja koja su poput krakova hobotnice stršala iz mokrog salbuna (pijeska)
Karipsko more je na ovom dilu bilo muljavo zbog rike koja je ulazila u njega. Međutim njegova lipota i smiraj njegovih valova je bilo nešto šta mulj ne može narušiti.
Dok san se probija do plaže razmišlja san o puno stvari. O tome kako san čitav život bija vuk samotnjak. Nikada mi nije prijalo društvo mase, pogotovo ako je bila glupa i glasna. Pali mi na pamet stariji pustolovi za koje su oni iz mase koja se nikada nije makla iz sela urlali kako se radi o lažovima ili prevarantima. Mate svitski iz Vrgorca ili Željko Malnar iz Zagreba, borili su se protiv hrvatskog jala i ljubomore te mržnje neostvarenih. Ništa drugačije nije ni danas.
Tica rođena u čibi (krletka) je uvjerena kako je letenje bolest. Nasmije se dok san gleda u brzu zelenu vodu ispred sebe i kažen kako je uvik nevidljiva masa mrzila vidljivog pojedinca. Moć pojedinca se uvik pamtila za razliku od glasne mase.
Priđen čokomobilu di me čekala žena i Lilu kobasica (naš pas) i kažem joj kako mora sa mnom.
Uskoro smo se našli na točki di je Rio Palomino utjeca u Karipsko more. Plitko ušće da dvi boje vode i dvi temperature. Hladna zelena i topla plava. Kupanje i igranje na ovom mistu je milina, a gledati prekrasan osmijeh moje žene dok pokušava dozivati sunce je top događaj.
Vrime nas je pustilo na miru. Nakon kojeg sata je došlo sunce, a onog trenutka kada smo ušli u auto i krenuli prema Gairi, spojilo se nebo i zemlja. Tropski pljusak u tropskom raju.
Vedran Bađun
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *