PAT I MAT

000001 19/07/2019 No Comments

Koronizacija našeg pozdravljanja diktira žurno redefiniranje neverbalne komunikacije. Pat i Mat u naprednijoj verziji (2020) na svakom su koraku i u svim našim pozdravima. Paradoksalno je svjedočiti susretima ljudi koji inače preziru alternativu, a sada su se, preko noći pretvorili u veće alternativce od onih koji to uistinu jesu, a sve to pozdrava radi. Tanka je to, ali vrlo čvrsta i neprobojna linija koja razdvaja istinsku alternativu od one koja preko noći postaje pravilo ponašanja…

Izgleda nismo bili dovoljno otuđeni, pa se morala dogoditi ova kriza uslijed koje smo bili primorani distancirati se još i više jedni od drugih. Kao da do dolaska ove krize izazvane korona virusom nismo niti razmišljali o tome koliko smo zapravo bliski jedni s drugima, a koliko smo otuđeni. Mislili smo da su naši poljupci i zagrljaji, da su naši usputni pozdravi i rukovanja znak naše bliskosti. No, jesmo li uistinu bili toliko bliski jedni s drugima prije ove krize? Ili otuđeni jedni od drugih?

Sada odjednom svi razmišljaju o tome koliko su nam važni pozdravi, rukovanja, zagrljaji, poljupci. Više od toga važno je upitati se što za sve nas zapravo znači bliskost. Koliko su svi naši zagrljaji, poljupci, rukovanja i pozdravi bili znak istinske bliskosti, a koliko stvar navike? Trenutno smo primorani biti distancirani jedni od drugih, pa ljudi nalaze načine iskazivanja bliskosti na alternativne načine u čemu prednost imaju digitalni mediji kojima jedni drugima šaljemo digitalne zagrljaje, srca i šakom i kapom dijelimo jedni drugima lajkove.

Korona je jedina tema svih medija, a svi mi živimo u nevjerici. Jedni ne vjeruju da korona uopće postoji, drugi kažu da su taj virus moćnici namjerno lansirali, a većina je u strahu od tog virusa.

Opreza nikad dosta. Tražeći alternativne i bezkontaktne načine iskazivanja sreće zbog susreta s dragim nam ljudima, pozdravljamo se laktovima, mahanjem jedni drugima, naklonima, skupljanjem dlanova, salutiranjem, slanjem poljubaca… Ta alternativna scena naših pozdrava na kazališnu pozornicu naših života na velika je vrata uvela Pata i Mata (A je to) koji se često u naletu svoje inventivnosti nađu u nevolji iz koje izlaze pronalaze na najbizarnije i najsmješnije načine uz najvažniju poruku svima – da izlaz iz svake situacije uvijek postoji. Ljudi koji žele naći rješenje, naći će ga. Ostali će naći izgovor. A svako rješenje, pa i ono najnespretnije, uvijek je bolje od bilo kojeg izgovora.

Ova kriza koja nalaže nova pravila ponašanja po svemu će sudeći potrajati, pa ćemo biti primorani biti vrlo kreativni u pronalaženju načina iskazivanja naše bliskosti s drugim ljudima. I, tko zna, možda nam ova kriza pomogne da se sjetimo što znači prava, istinska bliskost o kojoj se ovih dana toliko priča.

To bi mi od svega bilo najdraže – da ponovno počnemo biti bliski jedni s drugima na način na koji bismo to inače trebali biti. Nije dovoljno pozdraviti se. Nije dovoljno rukovati se i reći jedni drugima radi reda i onako usput – čujemo se i vidimo na kavi. Nije dovoljno niti zagrliti se i poljubiti s našim prijateljima i znancima. Nije dovoljno poslati nekome poruku. Nije dovoljno nazvati nekoga. Odraditi neko prijateljstvo i staviti kvačicu – odrađeno za ovaj tjedan ili mjesec. Nikada nije dovoljno. Bliskost se ne odrađuje. Bliskost se osjeća. Bliskost jest ili nije. Ili postoji ili ne postoji.

Ne bismo smjeli razmišljati o bliskosti samo u vrijeme krize koja, eto, slučajno baš bliskost kao takvu vraća u fokus, jer nam brani uvriježene izraze bliskosti koje inače uzimamo zdravo za gotovo i koji upravo zbog toga uopće nisu jamstvo prave bliskosti među ljudima. O bliskosti bismo trebali razmišljati u sve dane. O njoj i o tome koliko nam ona zapravo znači.

Trebali bismo doista naći više vremena jedni za druge. Trebali bismo sjesti jedni s drugima, popiti zajedno te silne kave spomenute u prolazu jedni kraj drugih kroz buku i vrevu grada. Trebali bismo pogledati jedni druge u oči i imati vremena pročitati sve ono što piše u njima. Pronađimo vrijeme za pravu bliskost. Pogledajmo jedni drugima u dušu. Napijmo se na izvoru istinske bliskosti. Sve krize će proći, ali kriza ljudskosti i prave bliskosti među ljudima koja već dugo traje prestat će tek uz pomoć svih nas i promišljanje o tome do koje su nas točke doveli egoizam, narcizam, sebičnost i pohlepa.

Pat i Mat našli bi rješenje za tu krizu ljudskosti i prave bliskosti, sigurna sam u to. Možda bi njihovo rješenje bilo nespretno i smiješno, ali bilo bi rješenje i bili bismo sretniji, jer bili bismo bliskiji jedni s drugima. I nespretna bliskost, ako je iskrena, svakako je bolja od bilo koje spretne bliskosti koja je odglumljena i pristojno odrađena.

Elia Pekica Pagon

www.pekica.com

www.epoha.com.hr

https://www.facebook.com/elia.pekicapagon.5