PIXIE HAIR (HEAD)

000001 29/05/2022 No Comments

Kad odrastem želim biti…

Grad se prazni iz dana u dan, parkinga kao u priči. Još da je manje zakupljenih parkinga po centru da se doista može parkirati i platiti, bilo bi još bolje. No, ono što je stvarno loše je izlazak iz auta s klimom van, na sparno popodne ispunjeno poslovnim sastancima. Dobro došla u svijet odraslih. Koliko je nizak tlak, toliko je nisko i samopouzdanje nakon pogleda u stakleni izlog kafića u koji je XX sjela s kolegicom na kratak dogovor. Patetika, Gorgona je imala zanimljiviji outfit i frizuru od nje.  Barem s pouzdanjem može reći da je imala „življi“. Kod XX sve visi. Kako se osjeća, tako i izgleda. Umorna, vruće joj je, jedva čekam skinuti cipele s visokom petom koje su joj srasle sa stopalom i povećati radijus kretanja ruku jer ne vjeruje da deodorant može to sve izdržati. Kažu na reklami da drži 72 sata, ali ljudi jeste li vi normalni? Pa peremo se barem jednom na dan. Što nam znači tih 72 sata? Da se ne peremo tri dana?!

Isfrustrirana sa svime, dovlači se doma. Samo da završi ovaj dan i pobjegne u snove, makar na par sati u Nigdjezemsku.

Nigdjezemska

XX se ipak uspjela dovući do kreveta. Ni u ludilu uključiti TV, samo tišina, dosta joj je svakojakih priča tokom dana, ne mora još slušati i iza svojih zatvorenih vrata tuđa mišljenja i tako jako, jako pomaknut kiralni centar javnih ličnosti naših prostora. „Udahni, izdahni, slušaj svoje disanje“, sama sebe smiruje dok blaženo tone u san, dok ulazi u Nigdjezemsku. Kako je to divan osjećaj letjeti, dok vjetar kovitla oko cijelog tijela i poigrava se s kosom.

Istovremeno zaboravlja koliko godina ima, već se samo razdragano prepusti da ju nosi gdje god želi. Nadam se da ste barem jednom sanjali da letite. Taj osjećaj poniranja i podizanja u zrak, slobode i nesputanosti…  Neprocjenjivo. Nažalost, tih par sati brzo prođe i počinje novi dan.

Zvončica

Zamislite da svaki put kad vam je teško, posipate čarobni prah po sebi i poletite, daleko od gužve, posla, obveza i uloga. E tako je i našoj XX. Od malena je gutala priče o Zvončici, gledala njezinu preslatku frizuricu koje su isfurale brojne holivudske zvijezde tokom par desetljeća, i sanjarila da ju posipa čarobnim prahom baš kako je to napravila u bajci o Petru Panu.

A sad zamislite da Zvončicu vidite u stvarnom životu u obliku mlade kolegice, koja je puna planova i snova s „onom frizurom“, da se doima kao prava. Vjerujte mi, svaka od nas treba imati  takvu jednu Zvončicu  u  svom životu. XX je previše  ozbiljna, stalno rješava bjelosvjetske probleme i zapostavlja sebe kao ženu i osobu općenito. Dakle, Zvončica  joj je pričala kako ona igra igru sama sa sobom. Doma, navečer, izvadi sve špangice, trakice, kopčice i  slične tričarije koje je  svaka od nas zaboravila tijekom odrastanja. XX zna samo za običnu crnu traku za kosu i one metalne špangice. Prvo služi da se kosa sveže u niski rep, a potonje da slučajno koja dlačica ne bi omekšala look. Ni slučajno.

I, Zvončica krene s pričama što je sve pokušala od kad su počele vrućine jer, zašto bi bila monotona i ukalupljena kad može napraviti sa svojim izgledom što god želi, ne umanjujući pritom svoju kompetentnost.

Preslatko, tako mladenački i svježe, jednostavno i lako za nositi, komentira XX. Zvončica joj kazuje da može imati i niski rep, samo s malim dodatkom da to sve podigne…

Hm,… divno je to Zvončice, ali naša XX ima duplo više godina i neće se baš uklopiti u taj look.  Ali, Zvončica ima još jednu ideju!

OK, možda, onako vikendom, za početak. I doista je, prvi vikend, XX je probala.  Nije bilo teško,  nitko se nije okrenuo u čudu, a XY je samo pogledao začuđeno, no bez komentara. Lesson learned…

Izgubljene djevojčice

Dakle stvarno, je li to bila moja lijenost, indolencija ili ignorancija? Najlakše je staviti se u košaru „to do“ i onda čekati, čekati, čekati svoj red, ali uvijek nešto iskrsne. Je li to doista tako? NE, nije. I ne smije biti. Koliko mladih djevojaka odustane od sebe zato što ne može parirati obrađenim fotografijama? A koliko žena u zrelim godinama? Sve više i više. No, nema razloga. Između individualca i prosjeka stoji samo razlika u volji. Ako ne znate same, vaš frizer sigurno zna. Pustite neka vam pokaže, ne brinite, neće misliti da ćete mu oduzeti zaradu ako vas poduči što da uradite s vlastitom kosom kako bi se osjećale zadovoljne.

XX ne smije zaboraviti da su i njezine kćeri htjele biti princeze dok su bile male. Najmlađa kćer je bila fascinirana sirenama, onima iz Zaljeva sirena….. Znate, onaj zaljev do kojeg smo došle dok smo letjele po Nigdjezemskoj do 6:15 ujutro.

Realnost

Kada bi se pitalo XY kako bi žene trebale izgledati, mislim da više tih kromosoma ne bi bilo živih na planeti. Sve bi ih potamanili. Zato je bolje pustiti da osobnost XX izađe napokon na vidjelo, da pokrene svoju starmalu pozadinu i shvati da mašta ne stari.  Ne trebamo imati leptiriće i cvjetiće svud po sebi i oko nas da bi demonstrirali maštu,…

A i logika nalaže da nikad nije kasno. Ako se sa 60 godina upisuju tečajevi i fakulteti, ako sa 70 godinama imamo snage trčati za unucima i proživljavati teenagerske probleme koje se ne usude reći roditeljima, onda molim lijepo, dignite ručnu na trenutno stanje, okrenite se još uvijek pod ručnom za 180 stupnjeva i idemo.

Učimo dok smo žive

XX još uvijek uči od svoje djece o raznoraznim novotarijama, pristupu novih generacija životu općenito, ali ono što joj je Zvončica pokušavala reći, je da prava ženska osoba nikada ne odustaje od sebe. Ali baš nikada. Ni zbog lude zaljubljenosti, čopora djece, napornih XY ili zahtjevnih XY 2nd J

Uvijek postoji način da se izrazimo, da budemo zadovoljne i odrađujemo što se očekuje od nas. Pritom da budemo zadovoljne same sa sobom. Možda se i XY malo kultivira kad shvati da XX može biti interesantna, a ne samo logistika. Zar nije za diskusiju?

 

Zaključak

I Zvončica bi u realnom svijetu odrasla, pročitala priču o Pepeljuzi i rekla da je ona princeza. No, XX bi joj rekla kao vlasitoj kćeri da ne čeka princa na bijelom konju, jer će ionako dobiti konja, koji ne mora nužno biti ni bijeli, i da je bitno samo ono što ona misli o sebi i kako se osjeća. Ali ono što je Zvončica pokušavala objasniti XX na svoj mladenački način je, da su sve princeze i vile  bez obzira na dob, kulturnu pripadnost i obrazovanje,  moćna bića intuitivne snage, ispunjena strašću, stvaralaštvom i bezvremenskim znanjem o životu. Bore se za opstanak jer ih društvo svojim nastojanjima da ih “civilizira” i ukalupi u različite krute uloge, od njih samih otuđuje i zamagljuje duboke, životodajne poruke iz njihovih duša. Zato molim vas, ostanimo princeze i vile same sebi zauvijek….

 

S poštovanjem,

Andrea

www.toniandguy.com

https://www.facebook.com/ToniandGuyZagreb/

https://www.instagram.com/toniandguyzagreb/?hl=hr