POEZIJA – STVARALAČKI PROCES
000001 22/01/2019 No Comments
Poezija postoji otkako postoji svijet. Čovjek je oduvijek težio izraziti svoje misli i osjećaje, a kada ih zapiše skladnim, osjećajnim i ritmičkim jezikom govorimo o poeziji.
Većina ljudi prepoznaje u svakodnevnom životu moć koju imaju riječi – ono što je izrečeno i napisano na razne nas, često nesvjesne načine mijenja.
To je moguće jer su svi čitatelji, iako različitih osobnosti i senzibiliteta, zapravo vrlo slični, u smislu da imaju slične želje i patnje u životu. Ako pjesnik piše sa strašću, pjesma neće biti samo skup praznih riječi, nego će imati odjeka u svojoj okolini. Pri tome nije važno o čemu se piše, nego na koji način, koliko energije je uloženo u sam proces pisanja.
Jedan od najpoznatijih književnika 20. stoljeća T. S. Eliot napisao je u svom eseju Tradition and the Individual Talent objavljenom 1919. godine da ono što izdvaja određene pjesnike nije to što su zanimljiviji ili imaju više toga za reći, nego to što spajaju poznate elemente – iskustva i osjećaje u nove konstrukcije. To mogu doseći samo ako se potpuno predaju poslu koji treba obaviti, budući da nijedno vrijedno djelo ne može nastati bez određene žrtve.
Ta žrtva i jest smisao i krajnji cilj umjetnosti – da proširi naše vidike, oslobodi nas strahova, učini sretnijima i slobodnijima.
Ne trebamo razumjeti svaki stih u pjesmi, nema ispravnog i pogrešnog tumačenja poezije; trebamo je samo osjetiti i dopustiti da nas inspirira.
Ljepota poezije je u njenoj kontradiktornosti – istovremeno je snažna i krhka, stalna i promjenjiva, stvarna i neopipljiva. Kao uostalom, i sam život.
Josipa Gogić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *